Sredinom 19. stoljeća župna crkva sv. Jurja mučenika u Đurđevcu ostala je bez orguljaša Drmenčića, pa je tadašnji župnik organizirao „audiciju“ za novog orguljaša na kojoj su župljani izabrali Alojza Kolara rodom iz Otrovanca. Alojz je orguljanju priveo i sina Josipa koji je podosta naučio od oca, pa ga nakon očeve smrti župljani nisu pustili, već su i njega zadržali u Đurđevcu. Josip je izrastao u vrsna orguljaša, pogotovo pjevača. Kao takav bio je poznat diljem Podravine, pa su mnogi Podravci rado dolazili u Đurđevec samo da ga čuju. Školu je svršio u Đurđevcu, a navodno je polazio realku u Bjelovaru i preparandiju u Petrinji, budući da je znao čitati note. Nažalost, umro je mlad od upale pluća. Bio je učitelj pjevanja na pučkoj školi i voditelj mjesnoga pjevačkog zbora i tamburaške sekcije. Bio je povjerenik Matice hrvatske u Đurđevcu (1886. – 1891.). Sa suprugom Anom Markovica imao je Ivana (rođ. 1886.; učitelj), Maricu (1887. – 1966.; poštarica), Franju (1893. – 1973.; učitelj), Vinka (1889.; financijski činovnik), Đuru (1892. – 1893.) i Tereziju (1890. – Budimpešta, 1975.; poštarica). Rođen je 4. ožujka 1851. a umro 13. siječnja 1894. godine. Njegova bogata ostavština notnih zapisa i crkvenih pjesmarica nestala je kao i nedavno njegov nadgrobni spomenik, u to vrijeme jedan od najstarijih i najljepših na đurđevečkom groblju, koji je po svemu sudeći polomljen ili je završio na čijem tuđem grobu s prebrušenim slovima. Živjeli klesari?