Nesvakidašnji događaj zbio se u Kloštru 15. rujna 1890. godine. Zapovjednik oružnika u Pitomači Mato Delač i oružnik Petar Biondić došli su toga dana u općinsko poglavarstvo odakle su sobom poveli i općinskoga stražara Filipića. Delač je u stvari krenuo uhititi poznatog konjokradicu iz Ugarske Pištu Moritza, koji se pritajio pri Đuri Čupenu, znanom sumnjivcu i bivšem lepoglavskom zatočeniku. Kako s takvima baš i ne ide sve po planu, dogodilo se i ovaj put. Naime, slučaj se odvijao kao na bojnom polju. Moritz je oružnike napao samokresom, pa se pucalo sve u šesnaest. Sam nije mogao odolijevati, a kamoli još i nabijati samokres. Premda je prijetio i nožem, oružnici su ga uz pomoć bajuneta uspjeli savladati. Kad su se oružnici pribrali nakon pucnjave uvidjeli su da su još i dobro prošli, jer su mogla oba zaglaviti. Delača je jedan naboj pogodio u džep i zaustavio se u sviralici, drugi se zaustavio u koricama sablje a treći je prosvirao kabanicu i hlače. Biondić je prošao gora jer je pogođen u oba bedra i završio u bolnici u Bjelovaru. Narodu je malo laknulo jer je strepio pred pljačkašem koji je sa svojom bandom pokrao podosta blaga i konja u ovom kraju, ali i na ugarskoj strani. Moritz je pripadao bandi zloglasnog razbojnika Joške Horvatha Bakonje, prijestupnika poznatog od Osijeka do Pitomače. Pišemo o njem zato jer je pomoću krivotvorenih marvinskih putovnica sa žigom kotarske oblasti u Đurđevcu i općinskog poglavarstva u Pitomači prodavao ukradene konje te naoružan haračio već nekoliko godina. Inače je Bakonja prije toga haračio u virovitičkom kraju zajedno sa Stjepanom Rožešom iz Gradca i Stjepanom Kesericom iz Lozana. U Špišić Bukovici 3. veljače pitomački oružnici Ivan Roksandić i Andro Pelin slučajno su na njih naletjeli i dvojicu uspjeli uhvatiti, a Bakonja je utekao. Tek nakon Moritzova uhićenja krenula je žešća potraga za Bakonjom na području bjelovarske i virovitičke županije. Bakonja je potom imao okršaj s oružnicima i u Turanovcu u rujnu, a napokon su ga uhvatili ljeti 1891. godine u Orahovici.