Nakon prve filmske projekcije u Zagrebu 1896., film je podravskoj publici stigao 1927. godine zaslugom ludbreškoga hotelijera i vlasnika kina Viktora Fizira. Fizir je s opremom stigao u Virje malim fijakerom te vlasniku gostionice Stjepanu Grkcu ponudio prikazivanje filma. Nakon što su Virovci pripremili prostoriju Fizir je stigao ujesen i prikazao prvi film u Virju. Prikazao ga je uz glazbenu pratnju crkvenog orguljaša Franje Pajca. Istu je večer s filmom gostovao i u Đurđevcu.

Tako je Fizir nadalje dolazio otprilike svaki tjedan s novim filmom, ali je zbog velike udaljenosti, vremenskih prilika i male zarade u prvom dijelu sljedeće godine prestao dolaziti.  Tada su uskočili supružnici Rudolf i Regina Petričec i od Fizira otkupili aparaturu za kino, te ubrzo nastavili prikazivati filmove u oba mjesta. Godine 1929. u Đurđevcu je došlo do nezgode pa se zapalio film i aparatura. Budući da je prikazivanje filmova u Đurđevcu propalo, iste je godine zidarski poduzetnik Italico Fantoni (1884. – 1941.) krenuo sa stalnim projekcijama u svojem kinu Apollo.

Virovci također nisu dugo čekali. Novu su aparaturu pribavili urar Zdravko Rendulić i trgovac Weiss, a u novosagrađenom vatrogasnom domu uređena je dvorana u kojoj je prva projekcija izvedena 6. siječnja 1930. godine. Tu je kino opstalo sve do 1976. godine. Tada je nabavljena nova oprema i otvorena nova dvorana u staroj školskoj zgradi. Rendulić je 1933. godine pribavio i opremu za ton. Nakon Drugoga svjetskog rata Narodni odbor općine Virje kupio je aparaturu od Rendulića, te krenuo s prikazivanjem filmova od 27. studenoga 1946. godine u kinu zvanom Bilogora. Nakon rata u Đurđevcu je djelovalo kino Sloboda u Fantonijevoj dvorani, potom u dvorani Zadružnog doma a najposlije u Domu kulture.

Izvor: ČIŽMEŠINKIN Ivo. „Film, radio i televizija“, Virje na razmeđu stoljeća, zbornik, 2, Virje, 1984., 115-116