Gradnja željezničke pruge u Podravini donijela je mnoge blagodati za žitelje ovih krajeva. No, kako uz razvoj prometa redovito idu i nesreće tako je bilo i s željezničkim prometom. U ovome tekstu posebno se bavimo područjem Kalinovca na početku 20. stoljeća kada je željeznička pruga bili novost u ovome kraju. Vjerujemo kako se ljudima bilo teško naviknuti na ovu novotariju, tako da su relativno često stradavali. Samo gradnja željezničke pruge je zbog težine posla nerijetko odnosila ljudske žrtve, a mnogi su na tračnicama odlučili svojevoljno završiti svoj život što je aktulano i danas.

Kao prva žrtva željezničkog prometa iz Kalinovca zabilježen je 79-godišnji udovac Mijo Zvonar koji je smrtno stradao 24. kolovoza 1911. godine. Ne znamo što se točno dogodilo, no s obzirom da je njegovo tijelo pregledala sudbena komisija zasigurno se radilo o prometnoj nesreći.

Iza toga se dogodilo samoubojstvo Marije Rabadžija rođ. Zdelar koja se bacila pod vlak 12. srpnja 1916. godine. Možemo pretpostaviti da je mladu udovicu koja je imala samo 22 godine na ovaj čin nagnala smrt supruga Blaža Rabadžije koji je umro u zarobljeništvu u Taškentu u listopadu 1915. godine, dakle tijekom Prvog svjetskog rata. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 5. listopada 1916. godine, vlak je pogazio 59- godišnjeg Kalinovčanina Josipa Maticu. Možemo pretpostaviti da je u ovome slučaja bila riječ o nepažnji pri prelaženju željezničke pruge. Kalinovčani su u to doba stradavali pod vlakovima i izvan Kalinovca. Tako je 22-godišnji Antun Vucikuja 28. veljače 1918. godine umro na željezničkom kolodvoru u Koprivnici kada je htio skočiti iz vlaka pa se ubio.