Riječ krajnec ima višestruko značenje u đurđevečkom kajkavskom govoru. Krajnec je naziv za drvenog lutka, ali u ovome slučaju naglasak je dat na druga dva značenja. Đurđevčani Krancima smatraju Slovence u širem smislu, u užem pak stanovnike pokrajine Kranjske (Carniola) u Sloveniji. Oni su jedni od stranaca koji su se povremeno znali zateći u Đurđevcu još za vremena Vojne krajine. Bavili su se torbarenjem, odnosno prodajom manjih predmeta. Po njima je vjerojatno nastala poredba Pripovedati kak Krajnec tra-la-la! Po svemu sudeći poslužio je njihov specifičan način prodaje jer su se obilazeći kuće zasigurno vikanjem najavljivali svoj dolazak. Izgleda da su toliko bili rječiti i glasni pa je prema njima i nastala ova poredba. Zapisane su i dvije rugalice o Kranjcima: Krajnec repo seje, žaba mu se smeje! i Žaba ide reg, reg, reg, Krancu bode debel drek!.

Povijesni nam izvori kasnije navode pridošlice iz Kranjske koji su u Đurđevcu živjeli određeno vrijeme, neki se oženili i trajno zadržali, a neki umrli. Na primjer, to su: Đuro Škraben (1799.; župa Bloška, Kranjska), Đuro Bakić (1804., Kranjska, župa Bloška, oženio se), Ivan Kraševec (1804., Kranjska, župa Oblak, oženio se), Toma Hlat (1827., Kranjska, oženio se), Lovro Belečak (1828., Kranjska, sluga kod Đure Čikvara), Antun Šnajdarčić (1829., Kranjska, umro u 50. god.), Valent Pogačnik (1872., stolar iz Bevče, župa Marienfeld), Franjo Janšik (1877., vincilir iz Marburga, umro u 63. god.), Ivan Zadravec (1882. iz Ormoža, mlinar), Ivan Trebsche (1883., tesar iz Brumendorfa, Štajerska, umro u 33. god.), Ivan Groberscheg (1884., urar iz Pöltschaha, Štajerska, umro u 59. god.), Alojz Osmič (1886., sečkar iz Kranjske, umro u 62. god.), Josip Turk (1888., iz Osilnice, oženio se u Budrovcu), Andrija Vimer (1893., zidar, Štajerska, umro u 53 god.), Andro Križan (1895., bačvar iz Ormoža, umro u Mičetincu u 45. god.), Apolonija Barec, (1896., služavka iz Osilnice, udala se), Alojz Dominko (1898., gostioničar iz Sv. Lenarta, Štajerska), Klara Čiček (1902., sitničarka iz Štajerske, umrla u 60. god.), Uršula Belak (1903., prosjakinja iz Štajerske, utopila se)… U novije vrijeme zabilježeni su zidari iz Štajerske: Antun Lesničar (1864. – 1943.), Alojz Srebrnar (1862. – 1946.) i Martin Čerček (rođ. 1864.), te Peter Tomec (1871. – 1917.), trgovac iz Osilnice, i mesar Franjo Jezerčić (1906. – 1974.). U potrazi za poslom došli su u Đurđevec gdje su se prva trojica i oženila. Čerček je čak dobio i nadimak Krajnec.

Treće značenje obilježava prezime. Tako se već 1700. godine u Đurđevcu spominje prezime Kranjec (Krajnecz Jelokin szin), od kojeg je nastalo današnje Kranjčev. Stariji Đurđevčani muškarca tog prezimena i danas zovu Krajnec. Kasnije se u matičnim knjigama navodi Tomo Kraniecz z Brvec (1742.), a na drugom mjestu isti Tomo, ali Krainecz (1756.), zatim Mijo Krainec (1755.). Godine 1757. upisan je Mato Kranyecz, a isti kasnije kao Mato Krainecz (1759.) i Mato Krajnecz (1761.). Najposlije, prezime Kranjčev prvi se put navodi 1828. godine kao Martin Kranchev. Međutim, vidljivo je da je prezime upisivano na dva načina, kao Krajinec i Kranjec, koji porijeklo prezimena dovode u dvojbu. Naime, može se smatrati da je poteklo od naziva Kranjec (Slovenac; iz Kranjske), ali i Krajinec, što bi odgovaralo došljaku s područja Vojne krajine. No, i Kranjska se kao pokrajina na njemačkome tada nazivala Krain, što još više zamršuje određivanje porijekla.