Dugogodišnja stočarska tradicija u ovom dijelu Podravine zabilježila je izvoz tovljenih bikova iz Virja u Italiju 1935. godine. Tijekom velike ekonomske kriza, a povremeno i nakon nje, bilo je problema s izvozom stoke. Takvi problemi zahvatili su upravo Virovce. Oni su za svoje bikove isporučili u Italiju u jesen 1935., ali je bilo problema s isplatom pa su novac dobili tek 1937. godine. U kupoprodaji je posredovala mjesna Stočarska udruga u koju su seljaci imali povjerenje, a na kraju je to povjerenje preraslo u nezadovoljstva. Naime, stoka isporučena u Italiju nije plaćena jer su zbog sankcija Lige naroda bile prekinute trgovačke veze između Kraljevine Jugoslavije i Italije. Mnogo se tada govorilo o Zakonu o razduženju seljaka, a zaduženi seljaci nisu mogli doći do svojega mukom zarađenog novca. Sve to djelovalo je na njih demoralizirajuće. Tek nakon 17 dugih mjeseci stiglo je u Stočarsku udrugu 34.000 dinara, i to nakon što su seljaci intervenirali čak i kod bana Viktora Ružića. Međutim, tada je Stjepan Markov izračunao da je uzgoj toga bika stajao 4.200 dinara, s time da je 14-mjesečni bik, težak 550 kilograma, prodan za 4.000 dinara te je utvrdio da je 17 mjeseci nakon čekanja seljak bio na gubitku 945 dinara. Ogorčeno je napisao da što vrijedi da k njemu dolaze ekskurzije iz drugih krajeva, koje ga hvale i veličaju uspjeh njegova rada, kada je naličje seljačkog života takvo da nema niotkud pomoći. Pred sam rat stvari su se malo popravile a Virovci su na kraju izvozili stoku i u Njemačku.