Svako vrijeme nosi svoje običaje, zakone i način življenja. Gledajući s današnjeg stajališta mnoge nam prijašnje zakonske odredbe izgledaju smiješne i čudne. Tako je virovski list Podravec pisao 1896. godine: „Običaj je u Gjurgjevcu da se mladi noću sastaju po kućama gdje se cijelu noć potrati uz glazbu skakuć i vičuć, a sutra joj je onako izmučenoj i neispavanoj obavljati najteže poslove.“ Tako je primijetio autor teksta ponukan upravo donesenom naredbom Velikog župana dr. Milutina pl. Kukuljevića. Ne znamo je li riječ o zabrani zabava, ograničavanju do određene noćne ure ili se ona odnosi na starost mladeži. No cijeli članak odiše time da je izgleda bilo riječi o zabrani. Naredba se nije odnosila na javne plesne zabave i muzike uz dozvolu, ali se i kod tih zabava imalo nadgledati da se ženska i muška djeca mlađa od 15 godina ne vode na takva mjesta. Ova uredba nije bila nikakva novost za stanovništvo jer je takva naredba od iste oblasti donesena još 1891. godine. Vjerujemo da ova naredba nije polučila bog zna kakav uspjeh jer je takve stvari teško bilo zabraniti, a pogotovo kontrolirati jer je stanovništvo bilo brojno, a u Đurđevcu su, na primjer, bila tek dva do tri oružnika. Vjerojatno to nije bila masovna pojava jer je i samim gazdama itekako stalo do toga da mu sinovi i unuci budu odmorni za sutrašnji naporan rad na gruntu.