Kao što mu sam naziv govori, Novo naselje je najmlađi, odnosno najnoviji kvart u gradu Đurđevcu. No, i taj kvart postoji već gotovo pola stoljeća pa vrijedi napraviti barem kratak osvrt na njegovu povijest. Ondje su svoje obiteljske domove izgradili mnogi Đurđevčani koji su u posljednjim desetljećima 20. stoljeća zasnivali svoje obitelji, ali i mnogi koji su se zbog zaposlenja ili drugih razloga doselili u Đurđevec i odabrali ovaj grad za život i rad. Ovaj kvart sastoji se od jednog trga i nekoliko ulica od kojih su neke doživjele promjenu naziva 1992. godine uslijed demokratskih promjena. Tako je današnja Ulica Antuna Gustava Matoša do 1992. godine nosila ime Edvarda Kardelja, današnja Ulica Ivana Mažuranića bila je Ulica Ive Lole Ribara, Ulica Tina Ujevića do 1992. godine zvala se Ulica Boška Buhe, a Ulica Ruđera Boškovića dobila je takav naziv umjesto prijašnjeg po Radi Končaru. Na današnjem Trgu hrvatske mladosti bio je park koji je nosio naziv „88 ruža za druga Tita“. Ulice koje nisu mijenjale nazive su: Ulica Ivana Gorana Kovačića, Ulica Vladimira Nazora i Ulica dr. Ivana Kranjčeva koja je tek 1992. godine zapravo dobila svoj naziv.
Kvart Novo naselje smješten je u samome središtu grada pa će oni koji ne poznaju dobro povijest Đurđevca s pravom mogu postaviti pitanje kako je to najmlađi, a ne najstariji dio grada. Odgovor na to pitanje leži u naravi okoliša, odnosno geografskom smještaju Đurđevca. Naime, najranije naseljeni dijelovi Đurđevca bile su povišene pješčane grede prekrivene humusom i obgrljene močvarama. Tako su nastale dvije glavne đurđevečke ulice koje možemo smatrati zasebnim kvartovima. To su Brvci (današnja Basaričekova ulica) i te Varaš (današnja ulica Stjepana Radića). Između tih ulica bila je močvara prošarana odvodnim kanalima. Njihovim isušivanjem u 20. stoljeću nastalo je pogodno područje za naseljavanje. Dakako, prostor je trebalo dodatno pripremiti za gradnju navoženjem zemlje. No, neki od prvih stanovnika Novoga naselja i danas će posvjedočiti da su do svojih gradilišta išli pomoću čamaca ili barem gazeći u visokim gumenim čizmama. No, to mnoge nije pokolebalo u namjeri da se nasele u Đurđevcu i ondje sagrade svoje kuće. Štoviše, ondje su izgrađene i najveće stambene zgrade koje danas postoje u Đurđevcu te škole i dječji vrtić. Kroz Novo naselje prolazi gusta mreža cesta koje su prilično pravilno raspoređene jer je gradnja bila planska, a gradilišta vrlo sličnih i pravilnih dimenzija za razliku od najstarijih dijelova Đurđevca.
Močvarni karakter toga područja i danas je vidljiv u doba kada je jako kišovito, a na to podsjeća i nekoliko vrba. Usred kvarta još uvijek se nalazi jedan veliki neizgrađeni prostor kojem bi priličilo da bude uređen kao park i doista nikome ne može biti jasno zašto ondje nije zasađeno drveće. Teško je danas očekivati da će na tome dijelu jednog dana niknuti blok stambenih zgrada okruženih parkom kakvi postoje u svakom većem gradu. Uz to, možemo zaključiti da dobar dio toga dijela grada nije do kraja naseljen, odnosno da kvart nije do kraja popunjen jer je cijeli dio između zgrade srednje škole i gimnazije te dječjeg vrtića potpuno neizgrađen. Unatoč tome u Đurđevcu su međuvremenu popunjene neke druge stambene zone kao što je Radnička cesta (koju možemo smatrati zasebnim kvartom) i najnoviji kvart za koji je parcelacija napravljena u Škurdijevoj ulici.
Razmišljajući o stanovnicima Novog naselja, možemo zaključiti da je kvart ostario što je prirodno za svaki takav dio grada. Naime, u Novom naselju smještale su se uglavnom mlade obitelji, a njihovi su članovi sada došli do umirovljeničke dobi. Tako će u onim kućama gdje nije nastavila živjeti druga ili treća generacija obitelji, uskoro biti (ili već jest) staračko stanovništvo. Najmlađe stanovništvo u Đurđevcu sada živi na Radničkoj cesti pa će za nekoliko desetljeća i taj dio grada odjednom ostarjeti. Takvi kvartovi doživljavaju renaseljavanje, a i sada su poželjan dio grada zbog kvalitetnog načina gradnje gdje još dugo neće biti potrebna zamjena stambenih objekata.
KOMENTARI