Blagdan svetoga Josipa koji se obilježava 19. ožujka ima posebno mjesto u pučkoj pobožnosti žitelja Podravine. Taj dan se u Podravini naziva Josipovo ili Jožefovo po kajkavskom obliku imena Josip – Jožef. S obzirom na to da blagdan sv. Josipa pada vrlo blizu prvoga dana proljeća, u narodu se Josipovo doživljava kao početak proljeća. To se posebno odražavalo na početak poljodjelskih radova. Pošto su vremenske prilike to dopuštale, ljudi su u to vrijeme počinjali s pripremom tla za obradu i ostalim prvim proljetnim poslovima oko kuća, štala, vrtova, sjenokoša i oranica.

Jožefovo je bilo posebno važno vinogradarima u čijem je „kalendaru“ taj blagdan bio važan orijentir za sezonske poslove kao što je to primjerice još Vincekovo, Bartolovo, Mijojle ili Martijne. Naime, Jožefovo je bilo orijentir za rezidbu vinove loze. To doba je bilo optimalno za rezidbu i svatko je do toga dana nastojao orezati svoj nasad u vinogradu.

Drugi važan posao vezan za Jožefovo bilo je izvoženje drva iz šuma nakon zimske sječe. Do blagdana sv. Josipa, 19. ožujka, trebalo je izvesti posječeno drvo iz šuma, očistiti mjesto gdje je bila sječa kako bi se šuma mogla normalno razvijati. Tako je bilo određeno zakonom još u 18. stoljeću. Zanimljivo da se upravo blagdan sv. Josipa spominje u Šumskom zakonu (njem. Waldordnung) koji je izdan u Beču 1787. godine. Jedan od članaka toga zakona glasi: Drvo se mora izvesti na kolima i to do blagdana svetog Josipa, a tko ne izveze drvo to tog termina, bit će mu oduzeta. Izvoz drva je dozvoljen samo ponedjeljkom, utorkom i srijedom, a druge dane šuma mora biti zatvorena.