Reklo bi se da ovo i nije nešto vrijedna povijesna tema, međutim nije tako. I ovakve nemile scene bile su dio ondašnjeg života i običaja. Evo primjera: Neki stariji čovjek nedavno se čudom čudio dok su se dvojica potukla, a sam je prije govorio da je kao mladić prilikom odlaska f selo uvijek nosio boto pod kaputom. Valjda je na to zaboravio! Jer da nije, premda i nesklon ispadima i fizičkom obračunavanju, bota je uvijek dobro došla, makar i u samoobrani. Takvi okršaji često su bili posljedica međusobnih razmirica i previše ispijenog vina, ili je u pitanju bila koja djevojka. Tako je to bilo u njegovim mlađim danima. Naša prva tučnjava dogodila se 1910. godine u gostionici Ignaca Sulimanovića u Đurđevcu. Održavala se fašenska veselica uz glazbu, a momci iz susjedne ulice sve su to promatrali kroz prozor i dobacivali izazovnim primjedbama. U tome se isticao Martin Vrbančić (1890. – 1941.). Na to su neki izašli iz gostionice ne bi li se s njima obračunali. U metežu je Đuro Koren (1894. – 1971.) udario Vrbančića drvetom po glavi. Ovaj je jedva preživio a Koren osuđen je na 4 mjeseca teške tamnice sa šest postova. Drugi okršaj zbio se u lipnju kad je Ivan J. (ne navodi se prezime; op.a.) došao pogledati blago pa se posvadio sa bratovim sinom Josipom. Budući da je Josip upravo radio krampom došlo je do fizičkog okršaja u zloupotrebe krampa, pa je brat Dragutin priskočio pomoći sinu. Počeo je i on udarati brata sjekirom po leđima. Kao i u prvom slučaju, teško ozlijeđeni Ivan preživio je. Brat Dragutin osuđen je na 4 mjeseca a sin Josip na 3 mjeseca tamnice.