Do dolaska željeznice u Đurđevec 1909. godine sav promet roba odvijao se cestovnim pravcima prema Koprivnici i Varaždinu, zatim Virovitici, odnosno Slavoniji, te prema Bjelovaru i Zagrebu. Roba se prevozila konjskim zapregama. Takva putovanja bila su dugotrajna i iscrpljujuća za konje. Tako je, primjerice, nekoliko đurđevečkih foringaša za trgovca Ferdu Brennera dopremalo robu iz Bjelovara i Koprivnice, a ponekad i iz Varaždina i Zagreba. Putnici su pak, ako su putovali u Zagreb, kolima morali stići do Kloštra odakle je vlak vozio prema Bjelovaru. Stoga je itekako bilo korisno pokretanje maloga dioničkog društva za automobilski promet, odnosno za prijevoz tereta i osoba. Društvo pokrenuli su Đurđevčani veleposjednik Martin Starčević i odvjetnik Iso Lichtenberg 1901. godine. Osnivači su na taj način kanili uvesti jeftiniji i brži promet od Đurđevca i Virja do željezničkog kolodvora u Kloštru i Koprivnici. Robu i putnike prevozio je parni kamion, jedno od prvih takvih vozila u ovom dijelu Podravine. Uprava paromlina Podravina d.d. također je nabavila jedan kamion (nosivosti 50 mtc), ponajviše za svoje potrebe, za prijevoz brašna. Prometovao je od 1905. godine dva puta dnevno na relaciji Đurđevec-Koprivnica. Uprava je zbog potreba mještana planirala nabaviti još jedno takvo vozilo.