Od kraja 19. stoljeća i nadalje brojni su znanstvenici posjetili Peske i o njima pisali u svojim radovima. Za ovu prigodu donosimo zanimljiv opis Peskov prirodoslovca Stjepana Gjurašina iz 1902. godine: „Putujemo li državnim drumom, koji vodi od Koprivnice k Đurđevcu, vidjet ćemo na lijevoj strani od Virja prema Đurđevcu brežuljke jasno žute boje, na kojima ćemo jedva gdje zamijetiti trag vegetacije. Ti se brežuljci protežu od mjesta Molve s istočne strane Đurđevca sve do Kalinovca, u duljini od jedno dvanaest kilometara, a u širini od dva do tri kilometra. Protežu se od SSZ k JJI. Iznad okoline dižu se 10 do 15 m visoko. Sastavljeni su od svjetlo žutoga pijeska, koji je vrlo gibljiv, zašto i ne imaju stalnoga oblika, vjetrovi ih uvijek mijenjaju. Gotovo sa svih strana omeđeni su močvarnim tlom, a između obje vrste teraina većinom je oštra međa. Na mnogim se mjestima vidi, kako se pijesak strmo ruši u močvarno tlo, obraslo većinom raznim šašima (Carex), a na mnogim mu mjestima oduzimlje po malo terain. Veliki su dijelovi pijesaka posve goli bez ikakvog traga vegetacije, dok su opet na drugim mjestima, osobito zaklonjenim od vjetra, naselilo nešto bilja, koje se znalo prilagoditi ovako lošim prilikama, kakove daje nestalno i vrlo propusno tlo, što ga tvori pijesak. Ovo bilje ne čini gotovo nigdje neprekinuti pokrov: ono je tako na rijetko posijano, da se gotovo svagdje kroza nj vidi pijesak. Na nekim mjestima pijesak je utoliko postao čvrst, da se na njemu može gojiti kulturno bilje, kao što se vidi kod mjesta Molva, koje je samo sagrađeno na solidnijem pijesku. I kod Đurđevca naći je obrađena pijeska i posijana raznim žitom, kao što ima tamo i vinograd, koji je zemalj. vlada zasnovala, a kasnije ga prekupila imovna općina đurđevačka. Ali sve tlo što ga pokrivaju kulture, daleko zaostaje za neobrađenim pijeskom“.

GJURAŠIN, Stjepan. „Biljke s đurđevačkih pijesaka“, Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga društva, god. XIII, br. 4-6, 1902., 38-42

Fotografija: Marijan Slunjski