Fačuk je kajkavski naziv za izvanbračno dijete, a dolazi od mađarske riječi fattyú. Gledamo li u prošlost, i imajući u vidu da je prijašnje društvo bilo moralnije nego današnje, ipak je bilo nezakonite djece. Premda su djevojke i žene danonoćno bile pod prismotrom roditelja, muževa i ukućana, ipak se našlo vremena i prilike za sastanak s tuđim muškarcem. Takvo dijete moglo se roditi od djevojke i momka, djevojke i oženjenog muškarca, udane žene i momka te udane žene i oženjenog muškarca iz drugog braka, kao i od udovice. Fačukom se smatralo i dijete roditelja koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici. Nekad su izvanbračnu djecu često imale sluškinje i kuharice mjesnih imućnika. Takva djeca nosila su majčino prezime, a nemali broj puta znalo se dogoditi da je otac dijete naknadno priznao svojim. Za određeni broj takve djece nije se znalo jer su roditelji i ukućani to tajili pred drugima jer je to u ono vrijeme bila javna sramota. Tako je bilo slučajeva da je izvanbračno dijete udane žene odraslo noseći prezime njezina muža. Takva je obitelj to godinama trpjela, šutjela, i skrivala pred javnošću, a majka trpjela je prijezir i omalovažavanje muža i ukućana. Za određen broj takve djece ipak se javno znalo, ali se o tome potajice razgovaralo tek u užem društvu.  Ako su djeca doznala da je jedno od njih vanbračno, onda su mu se ostala rugala, pa je naziv fačuk u tom slučaju poslužio kao pogrdna riječ. Takva djeca u obiteljskim zadrugama nisu imala nikakva prava, ni kao djeca niti kao odrasli, jednako kao i majka ako je živjela u izvanbračnoj zajednici.