Đurđevečki književni autori pojavljuju se puno prije nego likovni umjetnici, ali se njihovo stvaralaštvo svodi na pojedince koji su djelovali uglavnom zasebno bez povijesno-književnog slijeda. Prvi se javio svećenik Josip Hajduković svojom zbirkom poezije 1909. godine, dok je  prvu polovicu 20. stoljeća obilježilo dvoje veoma plodnih autora – Mara Matočec i Martin Fuček. Pučka spisateljica Mara Matočec pisala je poeziju, crtice, novele, novinske članke i igrokaze koje je objavila u čak četrdesetak raznih časopisa, glasila, kalendara i zbornika. Učitelj Martin Fuček, poznati dječji pisac, objavio je1930-ih stotinjak dječjih priča, bajka, basna i crtica u brojnim dječjim časopisima. Miroslav Singer u isto vrijeme pisao je igrokaze, od kojih je nekoliko njih bilo veoma popularno u Hrvatskoj. Drugu polovicu 20. stoljeća započeo je Mato Kudumija, prozaik i publicist, autor triju romana i nekoliko zbirka novela, a dobar dio njegovih djela ostao je u rukopisu. Potom se u raznim časopisima javio Ivo Piškorec a objavljena mu je knjiga novela i zbirka pjesama. Godine 1980. dolazi do formiranja đurđevečkoag književnog kruga koji se okupio oko dosad jedinog književnog časopisa u Đurđevcu – Podravske grude. Najznačajniji članovi kruga bili su: Đuka Tomerlin Picok, Antun Šimunić, Božica Jelušić, Željko Kožarić, Zdravko Seleš, Velimir Piškorec, i Marija Marinović Ređep. Tomerlin, Šimunić, Jelušić i Seleš kasnije bilježe svoje članstvo u Društvu hrvatskih književnika. Tomerlin je prvi domaći književnik koji se afirmirao pisanjem na đurđevečkoj kajkavici s objavljenih petnaestak lirskih i prozno-dokumentarističkih djela. Antun Šimunić je pisao poeziju, drame, eseje i priče. Do svoje prerane smrti objavio je sedam zbirka poezije, dvije zbirke priča, dvije drame i jednu zbirku eseja. Seleš je pjesnik, esejist i književni kritičar koji piše na standardu, đurđevečkoj kajkavici i esperantu, s desetak objavljenih djela. Božica Jelušić, ugledna hrvatska književnica s cjelovitim i vrlo bogatim književnim opusom, uspješno se okušala u svim književnim formama na standardu i na kajkavici, višestruko je nagrađivana a radovi su joj zastupljeni u relevantnim antologijama hrvatske poezije, te u školskim čitankama i lektiri. Željko Kožarić najviše se dokazao kao vrsni tekstopisac stihova za uglazbljivanje, čije su pjesme postale vrlo popularne. Izdao je jednu zbirku poezije. Marija Ređep Marinović objavljivala je poeziju u raznim časopisima a objavila je zbirku memoarističke kratke proze. Božica Jelušić, Zdravko Seleš, Željko Kožarić i Vladimir Miholek sudjelovali su na brojnim kajkavskim recitalima poezije, gdje su i nagrađivani. Promoviranjem đurđevečke kajkavice Tomerlin je najviše utjecao na stvaralaštvo Velimira Piškorca koji je pisao poeziju i doktorirao o đurđevečkom govoru, te na Vladimira Miholeka, autora pet poetskih kajkavskih zbirka i obimnog rječnika đurđevečkoga govora. Zasebno od ove grupe stvarao je Slavko Čamba, isprva u inozemstvu a potom i u Đurđevcu. Izdao je desetak knjiga u vlastitom izdanju. Pisao je poeziju i memoarističke tekstove. Zasebno piše i pjevačica podravskih narodnih pjesama Marica Hasan, koja je objavila pet zbirka poezije na štokavskome i kajkavskome. Bernard Varga Babić pisala je poeziju i objavljivala u pjesničkim zbornicima a izdala je knjižicu poezije. Osim njih javili su se i novinari Marinko Ivanišević s jednim romanom, i Anđela Lenhard Antolin s pjesničkom zbirkom. U novije vrijeme piše i Lidija Lauš Leščan. Na standardu i kajkavskome objavila je roman i dvije zbirke poezije. Najmlađi pisci Jelena Osvaldić i Anja Turek dobile su književnu nagradu Ivan vitez Trnski: Osvaldić za zbirku poezije 2020., a Turek za svoj roman 2014. godine. Osvaldić je i prije objavljivala poeziju u časopisima a Anji Turek ovo je prvijenac.