Prva gospodarska škola, odnosno Kraljevsko gospodarsko-šumarsko učilište djelovalo je u Križevcima od 1860. godine. Školski su učitelji osim praktične nastave, učenike vodili i na poučna putovanja Hrvatskom ne bi vidjeli kakvo stanje gospodarstva vlada na pojedinim područjima. Učitelj i ravnatelj učilišta Dragutin Lambl i učitelj šumarstva Franjo Čordašić poveli su dvadesetak učenika na izlet Podravinom 1864. godine, u susjednu Krajinu, dakle u ovaj dio Podravine koji se tada nalazio u sastavu Vojne Krajine. Pritom su noćili u Đurđevcu a osim malih posjeda krajišnika posjetili su i plemićki posjed Schaumburg-Lippe kod Virovitice. Dojmove s izleta Lambl je objavio u maloj knjižici iste godine. On piše da je u našem kraju najslabije stanje u stočarstvu i ratarstvu a da je uzrok tome ostarjelo tradicionalno gospodarenje. Trećina oranica svake je godine ležalo na ugaru, dakle nije se uopće gnojila ni obrađivala. Navodi da Podravci ne mare za sijanje krmnih trava nego stoka cijelu godinu tjeraju na slabu pašu, pa tako nemaju dovoljno gnoja za gnojenje svojih oranica. Utvrdio je da su im oranice udaljene od kuća i do 2 sata kolima pa puno vremena troše na prijevoz. Zemljište im je raskomadano i rascjepkano i pomiješano tako da mnogi gospodari ne mogu do nekih svojih oranica a da ne voze preko tuđih. Zbog toga su česte svađe i fizički okršaji, osobito kad je polje zasijano. Smatra da se to može popraviti krčenjem suvišnih živica i zaoravanjem širokih međa, koje bi se moglo pretvoriti u putove. Ovdje je riječ o živicama koje su omeđivale pojedine ograde, posjede od nekoliko jutara poljoprivrednih površina. Pored toga, doznao je da je voćarstvo na području đurđevečke i pitomačke kapetanije slabo jer se voćke uopće ne gnoje. Zato ipak hvali vojne časnike i vlasnika trgovine i svratišta Ignaca Čikvara u Đurđevcu jer se trude i potiču Podravce na modernije gospodarenje.