Društvo hrvatskoga sokola u Đurđevcu osnovano je 1908. godine. Sokolaši su prvu javnu vježbu priredili 15. kolovoza 1909. godine na godišnjicu osnutka društva. Na crkvenom trgu ispred šetališta, na takozvanom Bentu, uredili su poseban prostor za vježbanje, ograđen i okićen hrvatskim trobojnicama i sokolskim grbovima. Kao gosti stigli su vježbači bjelovarskoga Sokola na čelu s vođom Jankovićem i u pratnji vojne glazbe 16. pješačke pukovnije u Bjelovaru. Vježbalo se ovim redom: proste vježbe (Đurđevec), vježbe na ručama (Bjelovar), vježbe s batinama (Đurđevec), vježbe na preči (Bjelovar), trčanje na 91 m, skok u vis i dalj, bacanje kamena, i na kraju zajednički nastup svih natjecatelja. Najzapaženiji je bio Bjelovarčanin Fischer koji je pobijedio u skoku u vis (1,60 cm), skoku u dalj (466 cm) i trčanju na 91 m (12 sek.). Kamen je najdalje bacio Vajda iz Bjelovara (7,89 m). Svečanosti je bio prisutan i gospodin Jilk, vođa sokolaša u Koprivnici. Za žitelje je to bio neviđen događaj kakvog dotad nisu vidjeli. Oko 18 sati na šetalištu je priređena pučka svečanost kakve dotad nije bilo u Đurđevcu. Podignuta su četiri šatora okićena trobojnicama, domaćim tepisima i fenjerima. U jednom su šatoru gospođe Lichtenberg i Harazim točile šampanjac a dvije strane gospođice prodavale su cigarete. Bio je tu i vrutak sreće pored kojeg su gospođice Kohn, Harazim, Lausch, Šušković i Devčić prodavale cvijeće. Gospođe Vojnić i Bažulić nudile su pak slastice. Uvečer se prikupilo podosta ljudi i znatiželjnika, pogotovo kad je otvoren ples. Utrženo je 1.000 kruna što je za takve priredbe bilo puno u to vrijeme. Otprilike tih dana starješina Lujo Harazim slavio je imendan pa su ga članovi iznenadili bakljadom i podoknicom. Nakon pozdravnog govora vođe Jankovića, starješina ih je sve pozvao u kuću na vino. Iste godine Sokol je priredio još jednu zabavu s diletantskom predstavom i plesom, koja je održana 21. studenoga u dvorani svratišta Preradović.