Đurđevečko vlastelinstvo kakvo poznajemo u 15. i 16. stoljeću nastalo je najmanje od tri dijela. Prvo je posjed i vlastelinstvo Prodaviz, drugi posjed Sveti Juraj a treći dio je nedefinirani prostor obronaka Bilogore od Javorovca do Mičetinca. Ovome moramo dodati i dvije izdvojene grupe sela oko današnjeg Koprivničkog Ivanca i srednjovjekovnog Beljudovca pokraj Rovišća. Prvo spominjanje dijela ovog prostora nalazimo u ispravi iz 1237. godine u kojoj je riječ o podjeli imanja Okszeu Sengurg između župana Chopou i magistra Tiburcija. Podjeli su prisustvovali Petko iz Komarnice, Porog i Farkaš, sin Tolimera. Riječ je o imanju na prostoru današnjega Đurđevca i Mičetinca. Imanje Prodaviz (Virje) prvi se put spominje 1244. godine, kada ga je kralj darovao Nijemcu Corrardu, sinu Harmecha, prvom poznatom vlasniku Prodaviza. Tijekom vremena nizali su se vlasnici vlastelinstva, sve do velikaša Gisinga, bana Mikca (1324.), njegovih sinovi Stjepana i Akuša koji su međusobno podijelili vlastelinstvo 1383. godine. Na vlastelinstvu se tada nalazila utvrda Đurđevec i 74 sela. Nakon građanskog rata u Hrvatskoj i Ugarskoj krajem 14. stoljeća Mikčevići su izgubili velik dio vlastelinstva a kraljevom odlukom vlasništvo preuzeli su Talovci, potom grofovi Celjski, velikaš Hunyadi i najposlije sam kralj. On ga je darovao bogatašima Ernuštima. Vlastelinstvo je opustošeno za građanskog rata nakon Mohačke bitke s Osmanlijama 1526., Ernušti su izumrli 1541. godine, a na kraju potpuno je nestalo pred naletima Osmanlija sredinom 16. stoljeća. Sva su sela uništena ili napuštena. Ostale su samo utvrde Prodavić i Đurđevec. Pojedine isprave i darovnice u kojima se vlastelinstvo spominje sadrži i opis njegovih granica i popis sela.

Izvor: PAVLEŠ, Ranko. Podravina u srednjem vijeku, Koprivnica, 2013.