Škole na bivšem krajiškom području morale su od 1871. godine posjedovati svoje vrtove, premda su u pojedinima postojali i prije. U vrtovima su dječaci stjecali znanje iz voćarstva, vinogradarstva, svilarstva i pčelarstva, a djevojčice iz povrtlarstva i cvjećarstva, koje im je kasnije itekako trebalo u životu. Dakako da je uređenost vrta i obučenost djece ovisila o sposobnostima i mogućnostima učitelja. Prvi školski vrt (100 m²) nalazio se pored Staroga grada ali je 1891. premješten na općinsko zemljište zvano Dudara, gdje su vojne vlasti prije držale rasadnik za uzgoj dudovih cjepova. Pjeskovito se zemljište tu nije pokazalo pogodnim za vrt, pa su općinske vlasti školi dodijelile vrt pored zgrade kotarskog suda (bivši vrt orguljaša Kolara). Učitelji i djeca bili su vrlo zaslužni za razvoj voćarstva jer su godišnje nacijepili i do 1.500 cijepova raznih voćaka, i više nego li je bilo propisano, koje su potom podijelili mještanima, naročito kad je vrt vodio učitelj Maletić. Vrtovi su podloge i sjemenke raznih plemenitih voćaka dobivali od županijskih vlasti i Imovne općine đurđevečke. Na sličan se način razvijalo i pčelarstvo, jer se najboljim učenicima pčelarima poklanjao po jedan pčelac. Školski je vrt izrazito napredovao nakon premještenja učitelja Josipa Maletića iz škole u Budrovcu 1893. godine. Tamo je također vodio školski vrt, u to vrijeme poznat kao najbolji vrt u cijeloj Podravini.