Od nekolicine starih narodnih napjeva zabilježenih u Podravini poznata je i pjesma Sejala sem lenek. Pjesmu je zabilježio Ivan Mihoković iz Miholjanca 1932. godine i objavio u časopisu Sveta Cecilija, te dr. Božidar Širola 1933. godine. Mihoković ju je čuo od seljanke Jele Šabarić. Pjesme su uvrštene u zbirku dr. Vinka Žganca pod naslovom Notni dio Matičine kajkavske pjesmarice. Hrvatske narodne pjesme kajkavske, nastale 1950. godine. Pjevala se u selu na Ivanje i pet večeri prije Ivanja prilikom paljenja krijesa. Djevojke, mlade snahe i momci stajali su oko krijesa i pjevali, dok su ostali bili zabavljeni paljenjem krijesa. Inačice ove pjesme pjevale su se i u okolici Svetoga Ivana Zeline i Ivanca u Zagorju, okolici Križa i u Šestinama. Slijedi tekst pjesme. Prva kitica je pripjev koji se pjeva nakon svakog redka pjesme. U pjesmi je praktički opisan cijeli postupak dobivanja platna, od sjetve lana do odjevnog predmeta. Ovdje donosimo dio teksta, a nakon posljednjeg stiha Mahala sem…, slijede stihovi: Beljila sem / Vijala sem / Snovala sem / Navijala sem / Tkala sem / Krojila sem / Šivala sem / Oblekla sem / Razdrla sem.

Sejala sem lena, Lado

Na Ivanje lenek Lado.

Lenek moj, lenek, Lado

Svilica moja, Lado.

Lenek moj, lenek, Lado

Svilica moja, Lado.

Plela sem lena, Lado.

Pukala sem lena, Lado.

Riljala sem lena, Lado.

Močila sem lena, Lado.

Vadila sem lena, Lado.

Prestirala sem lena, Lado.

Prebirala sem lena, Lado.

Sušila sem sem lena, Lado.

Tokla sem lena, Lado.

Trla sem lena, Lado.

Mikala sem lena, Lado.

Prela sem lena, Lado.

Mahala sem lena, Lado.