Pod rabotom, odnosno tlakom, podrazumijevamo radnu obvezu kmeta prema feudalcu, ali isto tako i graničara krajišnika prema vojnoj vlasti, kakva je vladala na našem području. Razlikovali su se u tome što je kmet još davao desetinu feudalcu i crkvi, dok je graničar bio u vojnoj službi kao vojnik. Graničarska rabota dijelila se na carsku, općinsku i privatnu rabotu a odnosila se na davanje težaka (rad) i foringe (prijevoz kolima, davanje zaprege). Sve rabote vojni je pisar bilježio u posebnu knjigu (Arbeits-Journal) za svakoga graničara poimence. U carsku rabotu pripadali su sljedeći radovi: gradnja kuća, od rušenja stabala u šumi do izrade građe i same gradnje, podizanje ograda, posao glasonoše, izrada kundaka tijekom zime, popravak topova i sakupljanje žira. Pod općinskom rabotom podrazumijevali su se: gradnja,  popravak i održavanje putova, mostova, kanala i nasipa, poslovi općinskog glasonoše, listonoše, i vodonoše, prijevoz ogrjevnog drva za stražu, časnike, svećenike, učitelje i poljsku ciglanu, gradnja i popravci općinskih ambara, topovskih šupa i strelišta, te davanje pretprege (volovi, konji) za časnike i svećenike. Privatna rabota odnosila se na: postavljanje pčelinjaka, sadnju dudova, uzgoj dudova svilca, čuvanje blaga u polju, izgradnju i popravak crkve, župnog stana i škole, te davanje seoske straže. Pored toga, svaki je graničar morao sakupiti po jedan sajtlek (oko 4 dcl) dudova, šipkova i glogova sjemena, 10 guščjih pera (za pisanje) i 8 bremena pruća, a svaka kuća u roku od 15 dana morala je sakupiti pola sajtleka suhog sjemena šumskih vrsta, snop svinjske ščetine, jedan voz trnja, i štošta drugog, što je ovisilo o naredbama krajiških vojnih časnika pojedinih kapetanija.