Zvonko Lovrenčević iz Bjelovara bio je veoma povezan s Podravinom. Od 1918. do 1926. godine polazio je školu u Đurđevcu, gdje mu je otac službovao kao kotarski pristav, a poslije Drugoga svjetskog rata prikupljao je i zapisivao narodno blago istražujući duž Bilogore i na đurđevečkom području, te u okolici Bjelovara. Poznat je kao etnomuzikolog i bjelovarski kulturni radnik. Lovrenčević rođen je u Bjelovaru 23. listopada 1911. godine od oca pravnika Matije Lovrenčevića i majke Štefanije Lovrenčević rođene Ban. Školovao se u Bjelovaru, Đurđevcu, Osijeku, učiteljsku školu polazio je u Zagrebu a završio u Karlovcu (1930.). Bio je učitelj u Martijancu, Malom Erjavcu pokraj Ozlja, a nakon rata u Severinu i Bjelovaru. Osim toga obilazio je bilogorsko-podravski kraj i zapisivao narodne običaje, predaje, napjeve, plesove i jezično blago. Skladao je i svirao tamburašku glazbu i priređivao smotre folklora. Bavio se i arheologijom. Stručne radove spomenute tematike objavljivao je stručnim časopisima od 1959. do 1985. godine. U suradnji s Ivanom Ivančanom objavio je knjigu Narodni plesovi Hrvatske 3 – Bilogora (1989.). Pisao je televizijske i filmske scenarije i bio suradnik Televizije Zagreb, Večernjeg lista i Bjelovarskog lista. Okušao se i u književnosti. Pisao je poeziju a objavio je i roman Huliganov brak (1984.). Stajao je na čelu Glazbene škole i muzeja u Bjelovaru, te bio savjetnik u Oblasno-kulturnom Savezu Oblasti Bjelovar. U suradnji s drugim suradnicima osnovao je oko 50 folklornih društva. Preko 50 godina vodio je istraživački i sakupljački rad, što je ostavio u zapisima, koji su posmrtno objavljeni u knjizi Folklorna glazba Bilogore (1994.) i u drugom proširenom izdanju 2012. godine. Umro je u Rugvici pored Dugoga Sela 11. siječnja 1990. godine.

Fotografija: http://www.arhiva.bjelovar.info/images/uploads/zvonimir_lovrencevic.jpg