Jedan od kolinjskih specijaliteta u Podravini odvajkada bile su čurke, odnosno krvavice. Obično su se pekle v rolu f tigajne s krumperom. Za ovo kao i sva stara jela ne postoje recepti nego se umijeće pripreme prenosilo s koljena na koljeno. Čurke so se nadevale samo za vrijeme kolinja ujesen. Već pri samom klanju rajnenika određena žena uzela je svinjsku krv u posudu, zasolila je i neprestano miješala da se ne zgruša. Krv se ostavila na hladnom mjestu. Isto tako, uzela su se crijeva u korito i stavila na toplo. Potom je ista žena iz kuće prišla čišćenju i pranju crijeva. Za čurke upotrebljavalo se tanko crijevo. Ispraznila je sadržaj iz crijeva i oprala ih višestrukim ulijevanjem tople vode a potom s crijeva ostrugala ostatke oporkov posebno izrađenim komadićem drveta (deblja trijeska, poput noža). Nakon ovog pranja sva crijeva su se ponovno  oprala i ostavila u vodi do nadijevanja. Zatim se pristavio kotao u kojem su se kuhale slijedeće iznutrice: pluča z jezikom i grkljanom (pajšel), srce, bubregi i oporki (salo na crijevu). Nakon kuhanja iznutrice su izvadili i u kotao stavili kuhati pol kukruzne i pol ajdinske kaše. U kuhanu ohlađenu kašu umiješali su svinjsku krv i na sitno narezane ohlađene iznutrice, i sve zajedno pomiješali. U današnje vrijeme iznutrice se melju na flajšmašino (naprava za mljevenje mesa). Količina i vrsta iznutrica ovisile su o potrebi domaćina jer su se pojedini sastojci upotrebljavali i za prezvušt (tlačenicu).  Kao začini upotrebljavali su se sol i papar, a kasnije i najgverc (piment). Ovu smjesu nazivali su čurkena kaša. Takva kaša stavljala se u manje posude i nosila susjedima i rodbini da se zna da se u toj kući klalo svinjče. Nadareni susjedi i rodbina istom su mjerom vraćali za vrijeme svoga kolinja. Zatim je slijedilo nadevajne. Crijevo je nataknula na ključ, jednom je rukom držala ključ i crijevo a drugom rukom žmikala po kaše i nateravala jo f čurko. Dok je nadela čurko onda ju je držala a druga je žena tanjom špagom vezala krajeve čurke. Nadeto čurko zvali su čurčiš. Tom je prilikom frkala čurko f kotače. Broj kotača ovisio je o dužini crijeva. Kad je nadijevanje završeno stavila je čurke opkuvavat f kotel u slanu vodu. Čim je voda zavrela odmah ih je izvadila, nanizala na drog i stavila na cijeđenje i sušenje. U novije vrijeme za nadijevanje služi naprava zvana špriclin.