Premda Đurđevčani ženskom imenu Sofija govore Sofa, to nije slučaj kada je riječ o blagdanu sv. Sofije. Prije nego je postala svetom, Sofija je bila gorljiva kršćanka. Postala je mučenicom davši svoj život za vjeru. Pogubljena je za vrijeme rimskog cara Hadrijana zajedno sa svoje tri kćeri jer je odbila prinesti žrtvu rimskim bogovima. Štovanje svete Sofije osobito je prisutno u Istočnoj Crkvi. I njezin blagdan narod povezuje s vremenom. Tako kažu: Ako na Sofijo ne pada kiša, ondar e ne bo celi mesec i Ako na Sofijo nema mraza ne bo ga celo leto. Kod jednog pučkog predviđanja vremena sveta Sofija ide zajedno u paru sa sv. Filipom apostolom, koji je nekad slavljen 1. svibnja (danas mu je blagdan 3. svibnja; sv. Filip i Jakov, apostoli). Stoga se govorilo: Filip napija – Sofija dopija, odnosno, kakvo je vrijeme bilo na blagdan sv. Filipa i Jakova, takvo je bilo sve do blagdana sv. Sofije. Spomenutih dana znalo je biti i mraza, pa se biljke osjetljive na hladnoću nastojalo saditi nakon Sv. Sofije.