Naravno da su mještani svakog sela sebe smatrali radišnima i poštenima, a one iz susjednih gorima od sebe. Kad bi tako bilo, onda ovih s negativnim osobinama nikad ne bi ni bilo. Riječ je i o uvriježenim mišljenjima izvedenima iz kakva lošeg iskustva, a da u većini slučajeva uopće nije tako. Primjerice: da se koja Đurđevčica udala u susjedno selo, pa ostavila muža i otišla, onda bi u tom selu Đurđevčice ubrzo mogle doći na loš glas, mada ih je možda desetak tu udanih vrijednih i dobrih žena. Tako su Đurđevčani znali reći: Oslobodi te bog virovske dekličke, kalnovečke prasičke i šemovečke kravičke!, ili, Što ima Molvarko za ženo, prasico šemovečko i kravo kalnovečko, srečen e jel mu se saki den nešče tera! Slično se govorilo za podravska sela i njihove mještane, što je vrlo slikovito prikazano u šaljivoj narodnoj pjesmi Lepa moja Severova greda…(zapisao Franjo Židovec), u kojoj se pjeva o nastanku pojedinih naselja, njihovim žiteljima i narodnim predajama koje ih obilježavaju. Evo nekoliko izdvojenih stihova:

Lepa moja Severova Greda

gde me draga s crnem jokom gleda

a Grkina na trčku zmišlena

Mali Karaš jako ti me varaš

a veliki ni selo ni varoš.

a Pavlanci gde so masni žganci

a Krajnica šepava rajnica

a Grabrina ljubav materina

a Kingovo krilo materino.

Lepa moja Orlova neteča

sem junakom velika nesreča.

Mičetince medved porobio

Sveto Jano srna poplašila

Šemovčani f škorne kašo točo

Hampovica ti si kuvarica

a Virovci to so sami vdovci

Novograci to so sami strici

a Molvarci z debelemi jajci

Čepelovec, pepliva proja

a Budrovec lukom obrodio

Sedlarica med brege opala

cirkva ti je na bregu ostala

Sesvečani hajdinom plivajo

misle da se v Drave kopajo

Kalnovčani naberite šaša

nakitite Biruša dudaša

Đurđevčani žabe preterali

Kalnovčani jedva dočekali

pune zdele jeso nametali