Kuću podigla je veleposjednička obitelj Nöthig još u drugoj polovici 19. stoljeća. U njoj se nalazila gostionica „K ugarskom kralju“ i prostrana sala u kojoj su održavane zabave s plesom, koncerti, razne druge kulturne priredbe, skupštine đurđevečkih društava i politički skupovi. S lijeve strane ulaza u dvorište Nöthigovi su držali mesnicu. Početkom 20. stoljeća zgradu i gostionicu iznajmili su (ili prodali) mesaru Miji Maitzu, koji je preuzeo mesnicu i gostionicu, a sam je otvorio konačište na katu zgrade. Zgrada je naposljetku došla u ruke Dragutina Fišera koji je isti posao preuzeo od Maitza. Na fotografijama se lijepo vide natpisi Svratište „Preradović“ – Fišer i Svratište „Preradović“ – hotel. Nakon Drugoga svjetskog rata služila je mnogočemu. Sobe za smještaj gostiju pretvorene su u stanove, a sala na katu korištena je zabave, kazališne predstave, razna predavanja i slično. U prizemlju je svojevremeno djelovala nadaleko poznata gostionica „Stari graničar“. Umjesto da ova zgrada, i „Nöthigovo“ do nje, ostanu sačuvane kao svjedoci burne đurđevečke prošlosti, stare arhitekture, te dio identiteta grada, one su bez imalo osjećaja za to jednostavno srušene.