Svećenik Grgur Petras rođen je u Novigradu Podravskom 1692. godine, a filozofiju i teologiju studirao je u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1716. godine, a u srpnju 1731. godine preuzeo je službu župnika u Drnju. Ondje je bio župnik od 1731. do 1744. godine. Najvažnije njegovo djelo bilo je postavljanje čudotvorne skulpture Majke Božje na glavnom oltaru u župnoj crkvi 1739. godine. Tada je ujedno počeo na kajkavštini bilježiti svjedočanstva o čudima po zagovoru Majke Božje Drnjanske. Umirovljen je 1744. godine otkada je boravio u rodnom Novigradu Podravskom pomažući susjednim župnicima i u Zagrebu.

Župnik Grgur Petras ostavio je značajan trag u povijesti župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Drnju jer je 1739. godine načinio veliki glavni oltar na kojem je postavljena skulptura Majke Božje koja se otada štuje kao čudotvorna. On je ujedno bilježio čuda koja su se dogodila po zagovoru Majke Božje Drnjanske. Oltar je bio djelo tadašnjeg najpoznatijeg i najkvalitetnijeg majstora Stjepana Severina koji je djelovao u Križevcima. Po tome su stara drnjanska župna crkva i Petrasov oltar značajni za nacionalnu povijest umjetnosti. Iako originalni oltar nažalost nije sačuvan, drvene skulpture svetaca pohranjene su 1925. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu gdje se i danas čuvaju i povjesničarima umjetnosti predstavljaju važne predmete za proučavanje djela Stjepana Severina.

Samo postavljanje Marijinog kipa na glavnom oltara posljedica je čudesnog sna koji je sanjao šekutor (sakristan) u Drnju Mijo Kovačić u kojem je bio potaknut da neka se na glavom oltaru postavi skulptura Majke Božje kojoj će se utjecati svi u potrebama. Bilo je to u doba kada je župnik Petras odlučio opremiti i urediti do tada skromnu drnjansku župnu crkvu. Činjenica je da je već tada u crkvi bila štovana Majka Božja, ali samo na jednoj slici na bočnom zidu crkve. Otada su drnjanski župnici zapisivali čuda ostvarena po zagovoru Majke Božje Drnjanske, a sačuvani su nam u prijepisu koji je napravio župnik Ignac Vimpošek (original nije sačuvan). Većina ih se odnosi na ozdravljanje od fizičkih i psihičkih oboljenja, uzetosti, gluhoće, slijepila i nijemosti, a bilo je tu i izbavljanja od pogibelji na rijeci Dravi. Franjo Brdarić je zapisao da su mnogi od tih događaja nekoć bili naslikani na zidovima župne crkve u Drnju kao i u mnogim drugim proštenišnim crkvama i hodočasničkim mjestima.

Nikola Cik

Cik, Nikola. “Povijest župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Drnju”. Općina Drnje u gornjoj hrvatskoj Podravini: izabrane teme, ur. Petra Somek. Samobor: Meridijani, 2025.