
S obzirom na to da je do 1789. Peteranec bio u sastavu župe sa središtem u Drnju, ova su dva naselja koristila groblje na istome mjestu. Pošto je groblje vrlo prikladno smješteno podalje od oba naselja, ono je vrlo davno zadovoljavalo onodobne higijenske uvjete, a ujedno je bilo sigurno od dravskih poplava. Samo su župnici pokapani u kriptama u župnoj crkvi u Peterancu, ali samo do prve polovine 19. st. Kada je u travnju 1839. umro župnik Josip Bogović pokopan je na župnom groblju ispred križa. Groblje je 1840. proširio, uredio i ogradio župnik Danijel Prusac jer ga je po dolasku u Peteranec zatekao neuredno i bez ograde. To je učinjeno u dogovoru sa župnikom iz Drnja, a proširenje je bilo potrebno zbog povećanja broja žitelja. Tako je 1850. groblje ponovno prošireno prema putu za još pola jutra. Prošireno groblje blagoslovio je 4. svibnja 1850. Franjo Milinković, začasni kanonik zagrebački te dekan i župnik iz Đurđevca održavši pritom vrlo ganutljiv govor. Groblje je dobilo zidanu ogradu 1865. i to na inicijativu mještana Drnja koji su se prvi odlučili na izgradnju takve ograde pa su njihov primjer slijedili žitelji Peteranca. Ponovno uređenje groblja te rušenje dotrajale i postavljanje nove betonske ograde vodio je 1970. župnik Dragutin Komorčec koji je 1969. u župnom dvorištu uz gospodarske zgrade 1969. izgradio spremište za mrtvačka kola.
Groblje ima svoj bunar, a na najvišem i ujedno središnjem mjestu nalazi se križ od vapnenca na kojem je natpis koji svjedoči da je obnovljen 1914. Križ se sastoji od kvadratnog postolja tlocrtnih dimenzija 130 x 130 cm na kojem je stub s polureljefom Majke Božje. Samo raspelo visoko je 212 cm. Među pravilno raspoređenim grobovima pružaju se popločane staze koje se križaju pod pravim kutom i vode prema prostoru za formiranje pogrebne povorke pred mrtvačnicom. Nedaleko mrtvačnice je općinska kosturnica. Sa svih strana groblje je ograđeno betonskom ogradom, a nekoliko ulaza zatvoreno je metalnim vratima. Parkiralište za vozila uređeno je uz cestu koja vodi do groblja i mrtvačnice.
Kako je prema tadašnjim državnim zakonima svaka Mjesna zajednica trebala na groblju izgraditi mrtvačnicu, tako je 1981. ona izgrađena i u Peterancu. Naime, tada se prvenstveno htjelo postići to da svi sprovodi kreću iz mrtvačnice, a ne iz obiteljskih kuća. Mrtvačnica je izgrađena na mjestu stare „totinkomore“ u kojoj su se odlagale osnovne potrepštine i alati za sprovode. Nova mrtvačnica izgrađena je po nacrtu inženjera Stjepana Sabola iz Koprivnice, dimenzija oko 13 x 6 metara sa širokim vratima na oba pročelja. Na četverostrešnom krovu izgrađen je istaknuti dio krovišta na čijim su zabatima staklene cigle ugrađene tako da tvore oblik križa što objektu daje dojam sakralnosti. U sklopu mrtvačnice uz prostor za odar već tada je uređena prostorija za svećenika u kojoj se mogao obući i pripremiti za sprovod. Otvorenje i posveta nove mrtvačnica bila 3. svibnja 1981. kada je ondje slavljena koncelebrirana sveta misa koju je predvodio domaći župnik Dragutin Komorčec uz župnike iz susjednih župa te uz mnoštvo vjernika i mještana. Ovaj dan za posvetu nije slučajno odabran jer je na ovome mjestu nekoć bila kapela sv. Filipa i Jakova čiji je spomendan 3. svibnja.
Posljednje uređenje dovršeno je 2024. i obuhvaćalo je provođenje vodovoda, izgradnju sanitarnog čvora, uređenje parkirališta, izgradnju kosturnice, postavljanje rasvjete, proširenje pristupne ceste i obnovu zgrade mrtvačnice. Pritom je postavljena nova i modernija betonska ograda čime je poboljšan izgled i funkcionalnost ovog prostora.
Nikola Cik
Cik, Nikola. “Povijest župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Drnju”. Općina Drnje u gornjoj hrvatskoj Podravini: izabrane teme, ur. Petra Somek. Samobor: Meridijani, 2025.
KOMENTARI