Za danas smo pripremili kratku šetnju Etnografskom zbirka Slavka Čambe iz Đurđevca pa pročitajte osvrt i pogledajte fotografske zapise jedne mlade Đurđevčanke.

Istina je da se prošlost ne može vratiti, no tome da se ipak dade sačuvati svjedoči etnografska zbirka gospodina Slavka Čambe iz Đurđevca koji na svojoj kućnoj adresi Matije Gupca 47 posjeduje više od tisuću predmeta koji pripadaju minulom dobu s kojim mlađe generacije nikada ne bi bile upoznate da nije bilo njegovog entuzijazma za marljivim prikupljanjem gdje god se ukazala prilika. Njegova zbirka odiše duhom onog vremena o kojem sam imala prilike ponešto čuti tu i tamo od mame ili pokojne bake, vremena u kojem su kućice bile malene, a seljačka srca velika. Stupanjem u prostorije u kojima je zbirka izložena sadašnjost izmiče mislima, buka današnje tzv. civilizacije biva stišanom, a ostaje samo tišina koja spojena sa zbirkom priča svoju priču.

Kada sam bila u razgledavanju zbirke, imala sam tu sreću da mi je gospodin Čamba osobno ispričao kako je uopće došlo do toga da počne skupljati predmete, gdje ih je sve uspio nabaviti, objašnjavao mi je za što služi koji predmet te čak ispričao i pokoju anegdotu iz djetinjstva vezanu uza nj. Nakon svega toga, kada sam izašla iz njegovog dvorišta, uhvatila sam se kako očekujem da ulicom prođu kola s upregnutim konjima – toliko je dojam bio jak. Ispalo je da je sve ono čemu sam se divila, a o čemu su mi pričale mama i baka, u mojoj glavi bilo zamišljeno poprilično blijedo u usporedbi s doživljajem koji je pružila zbirka s originalnim pokućstvom, alatima, napravama i ostalim predmetima karakterističnim za doba s kojim nemam nikakvu poveznicu. Ipak, nakon posjeta Čambinoj etnografskoj zbirci, mogu reći da drugim očima promatram današnje vrijeme. Ne kaže se bez razloga da je povijest učiteljica života.

Antonia Šikljan