Nakon uspostave civilne vlasti na području nekadašnje Vojne krajine tijekom 1870-ih godina u društvenom i političkom životu Đurđevca aktivirali su se pojedinci koji su potjecali iz naroda. Među njima su najangažiraniji bili obrtnici koji su uživali određen ugled kao i ekonomsku moć zbog sigurnosti svojeg zanimanja (za razliku od ratara i stočara).

Među takvima je bio Stjepan Kolar koji je rođen u Đurđevcu 1871. godine u staroj krajiškoj obitelji koja je u XIX. stoljeću dala čak trojicu krajiških časnika. Obrtništvo je Stjepanu bilo u genima i po očevoj i po majčinoj strani koja je potjecala u koprivničkoj zidarskoj obitelji Košćal. Stoga ne čudi da se Stjepan Kolar 1897. godine oženio Marijom Pogačnik (1876.-1964.), kćerkom poznatog stolara Valenta Pogačnika iz Đurđevca.  Stjepan Kolar po zanimanju je bio stolar, a zanat je izučio u Beču. Svojedobno je bio općinski zastupnik u Đurđevcu, dakle aktivan u političkom životu rodnog grada.

Stjepan i Marija Kolar imali su četvero djece kojima su omogućili školovanje. Spominjemo ih se i zbog tragične sudbine. Naime, stolar i vijećnik Stjepan Kolar umro je 14. listopada 1918. godine u 47. godini života od španjolske gripe. Ta je bolest u jesen 1918. godine kada je još uvijek trajao Veliki rat pokosila dvostruko više ljudi nego je stradalo tijekom četverogodišnjeg rata. Istoga dana, 14. listopada 1918., umro je i Stjepanov najstariji sin Branko Kolar, star 20 godina, po zanimanju učitelj. Tako je dva dana kasnije iz Kolarove kuće išao sprovod s dva pokojnika. Istoga dana u Đurđevcu je također od španjolske gripe umrla dvadesetosmogodišnja učiteljica Justina Rasinec.