Nužno je ukazati na jedan novinski tekst iz 1898. godine koji zorno opisuje i govori o đurđevečkoj utvrdi. Ovdje ćemo citirati dio teksta. Napisao ga je nepoznati autor pod inicijalima P. R. C.
Tekstopisac ga naziva biskupovim gradom, ukazujući na nekadašnjeg vlasnika biskupa Žigmunda Ernušta iz 15. stoljeća. Sam grad gradjen je na silnim pilotima, t. j. na debelim hrastovim stupovima, kojima se još sada traga nalazi, što bi nuždno radi vlažnoga tla na komu je gradjen. Sam grad bijaše u naokolo obzidan sa 2. metra, a gdje gdje i više od 2. m. debelim zidom koji još i danas mjestimice odolieva. Na zapadnoj strani bijahu vrata na koja se je ulazilo u dvorište pred gradom a pred vratima izvana bijaše most, koji se je mogao prema potrebi dizati i spuštati. Grad je gradjen na jedan kat u obliku peterokuta sa ovisokom četverouglatom kulom na pročelju. Razizemne su prostorije, u kojima nadjoše za burnih vremena turskih nasrtaja kmetovi biskupovi zaklonište; a po pričanju nekih sa zapadne strane bijaše grobnica, što je i vrlo vjerojatno, u koju bi mrtve sahranjivali. U sred grada je dvorište sa zdencem, kojega voda slovi, u Gjurgjevca kao najbolja! Iz dvorišta do hodnika glavnih vrata vode stube drvene u prvi sprat, koji je u naokolo unutar providjen hodnikom drvenim, koji počiva na drvenim stupovima. U prvom spratu imade 6 većih, a oko 8 malenih soba sa dvije kuhinje. Razizemne prostorije sada rabe za pivnicu, drvarnicu itd., a u gornima jest djevojačka pučka škola sa 4 razreda i stan čč ss milosrdnica. Povrh glavnih vrata i ulaznoga gradskoga hodnika, a izpod kule, nalazi se soba, koja sjeća na kapelicu „navještenja Bl. Dj. Marije“. Iz hodnika prvoga sprata vodi drveno stubište na kulu. Pred gradom je maleni perivoj u kom se nalazi odulja gospodarstvena zgrada, koja se za vremena vojne krajine rabila kao konjska staja, dočim sada rabi obćini za pohranu drvenoga gradjevnoga materijala. Vanjsko lice grada dok ga ne sakrije penjući se bršljan, ima vrlo tužno derutno upravo lice i vapi za popravkom. Po mnienju tehničkih vještaka sav grad jest zajedno sa temeljnim pilotima propao u zemlju za dobar jedan hvat, ako ne i za više, što se opaža na vrlo nizkim dolnjim (razizemnim) prostorijama, i što je gledom na tlo vrlo vjerojatno. Grad pripade za vojne krajine drž. eraru, od koga ga uz malenu odštetu prije nekoliko godina preuze uprava obćine gjurgjevačke. Troškom iste obćine zamienjena je nutrinja krova od drvenih prokislih i trulih daščica prošle godine sa criepom, a ljetos će se obnoviti i vanjština krova.
KOMENTARI