Vinko Grdan, jedan od rijetkih đurđevečkih slikara rođenih u prvoj polovici 20. stoljeća, rodio se u Đurđevcu 22. siječnja 1900. godine. Veći dio života proveo je u Srbiji, pa ga Srbi svojataju kao svoga slikara. Grdan je maturirao 1917. godine u Zagrebu, gdje je završio tadašnju Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt (1923.) u klasi Ljube Babića. Usavršavao se (1925. – 1926.) i izlagao u Parizu (Salon d’ Automne), zatim u Zagrebu (1922.) s Ivanom Tabakovićem, J. Perićem i Otonom Postružnikom, s Grupom šestorice (1925.), te na proljetnom salonu (1925.). Jedan je od osnivača grupe Zemlja, te je sudjelovao na njezinim izložbama. Zaposlio se kao nastavnik crtanja u učiteljskoj školi u Užicu (1928. – 1934.). Kasnije se prebacio u Beograd na Višu pedagošku školu. Tada je pripadao lijevo orijentiranoj beogradskoj umjetničkoj grupi Život. Nakon rata (1948.) dobio je mjesto profesora crtanja, slikarstva i kompozicije na novootvorenoj Akademiji primenjene umetnosti u Beogradu. Od 1959. do 1965. godine bio je dekan na Akademiji, gdje je dočekao umirovljenje (1965.). Izabran je za generalnog sekretara Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. Grdan je izrazit kolorist, sklon socijalnim motivima (Pred vratima, 1936.), a u kasnijim radovima okreće se intimizmu te motivima pejsaža i mrtve prirode (Kruh, 1962.; Put za Hvar, 1975.). Godinu dana prije smrti priređena mu je samostalna izložba u Koprivnici. Umro je u Beogradu 23. rujna 1980. godine.

Izvori: Hrvatski leksikon, sv. I, Zagreb, 1983.; Hrvatski biografski leksikon, sv. V, Zagreb 2002.; Glas Podravine (1979., 1980.)