Rijetko se na hrvatskoj kulturnoj sceni pojavljuje ime Vinka Grdana, a još rjeđe se za ovoga slika čuje u njegovom zavičaju. To je neobično s obzirom da je riječ o jednom od važnih slikara 20. stoljeća koji je izlagao u Zagrebu, Parizu i Beogradu gdje je proveo veći dio života i bio dekan Akademije primenjenih umetnosti.

Vinko Grdan rođen je u Đurđevcu 22. siječnja 1900. godine u obitelji Karla i Kate Grdan rođ. Patačko. Članovi ove obitelji generacijama su aktivno sudjelovali u gospodarskom i društvenom životu Đurđevca od doseljenja sredinom 19. stoljeća. Odrastao je u Đurđevcu gdje je stekao osnovnu naobrazbu, a maturirao je u Zagrebu. Ondje je stekao i profesionalnu slikarsku naobrazbu završivši studij slikarstva 1923. godine u klasi poznatog slikara Ljube Babića. Tada je ujedno počeo izlagati svoja djela, a 1925. i 1926. godine usavršavao se u Parizu. Po povratku je redovito izlagao na izložbama, a osim kao slikar istaknuo se i u pedagoškom radu jer je cijeli radni vijek proveo kao nastavnik i profesor. Od 1928. do 1934. godine radio je kao nastavnik crtanja u Učiteljskoj školi u Užicu u Srbiji, a nakon toga u Beogradu na Višoj pedagoškoj školi. Od osnutka Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu 1948. godine radio je ondje kao profesor crtanja, slikarstva i kompozicije. Od 1959. godine do umirovljena 1965. godine bio je dekan ove visokoškolske ustanove. Osim sudjelovanja na skupnim izložbama u Zagrebu, Parizu, Beogradu i Skoplju imao je samostalne izložbe u Užicu i nekoliko puta u Beogradu. Pred kraj njegovog života u Muzeju grada Koprivnice organizirana je retrospektivna izložba 1979. Umro je 23. rujna 1980. godine u Beogradu.

Važno je znati da je Vinko Grdan bio jedan od osnivača grupe „Zemlja“. U Užicu je često slikao pejsaže i motive iz svakodnevnog života siromašnih ljudi što ga je svrstavalo među „zemljaše“ jer se bavio socijalnom tematikom. Kasnije je postao prepoznatljiv po mrtvim prirodama, autoportretima i prikazima različitih gradova (pogotovo Hvara). Grdanova djela prepoznatljiva su po izraženom koloritu. Do retrospektivne izložbe u koprivničkoj galeriji bio je slabo poznat u zavičaju, a tako je i sada te je vjerojatno mnogo poznatiji u Beogradu nego kod nas.

Nikola Cik