Emanuel Braun (1845. – 1937.) doselio se u Đurđevec iz Vespréma u Mađarskoj. Zasnovao je obitelj s Julijom Deutsch (1859. – 1922.) iz Ferdinandovca. Rodilo im se troje djece: Šandor (1877. – 1942.), Ludwig (1879. – 1943.) i Ernestina (rođ. 1880.). Isprva se bavio nakupljanjem otpadnih sirovina, naročito krpa. Već 1887. godine spominje se kao drvotržac, ujedno i član Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva u Zagrebu. Stečenim kapitalom (35.000 forinti) 1900. godine kupio je Nöthigov paromlin u središtu Đurđevca, premda je u tom paromlinu već imao neke udjele. Uskoro je pokrenuo mlinarsku industriju u cijeloj Podravini, od Novigrada (1910.) i Kloštra (1912.) pa do Koprivnice (1914.). Još 1891. bio je koncesionar ugljenokopa kod Starigrada nedaleko Koprivnice, a 1893. godine vadio je ugljen u kozarevačkom ugljenokopu.

Godine 1917. pokrenuo je i uljaru u Koprivnici. Braun je bio osnivač i član ravnateljstva Prve podravske štedionice d.d. (1899.), nadzornog odbora Zadruge za uzajamnu pomoć (1899. – 1900.) u Đurđevcu, a jedno vrijeme i županijski zastupnik. Emanuel Braun bio je najugledniji i najimućniji Đurđevčan, nositelj mlinarske industrije u Podravini. Umro je u Đurđevcu 27. svibnja 1937. godine u 92. godini života. Pokopan je zajedno sa suprugom u obiteljskoj grobnici na starom gradskom groblju u Bjelovaru.