I blagdan sv. Lucije (13. prosinca) podsjeća nas na božićne običaje. Kao što je Mikula obilazio djecu, tako je činila i Lucija. To je bila žena (ili muškarac) obučena u bijelo, obično podsuknje, i maskirana, sa žeravicom i vilicom na tanjuru. Na taj način plašilo se djecu koja su bila zločesta. Djeca su vjerovala da će im Lucija iskopati oči. Pokora je i u ovome slučaju bila moljenje Očenaša ili kakve druge molitve. Sjećam se jedne Lucije, samo mi nije bilo jasno zašto je ta Lucija nosila iste cipele kakve je imamo i moj deda Štef. Prije je bio i običaj da žene taj dan prije zornice peku neslanu pogaču koju razdijele svim ukućanima, pa i životinjama da ne bi bile škodlive, na primjer, da pas ne pobjesni. Osim toga, tko nije posijao pšenicu na dan sv. Barbare može to učiniti danas.

Jedna od najpoznatijih starih brojanica upravo je vezana uz Luciju:

Kakvi so dvanajst dana potlam Lucije takvi so i meseci na drugo leto.

Od Svete Lucije pa do Božića 12 je dana. Svaki taj dan predstavlja po jedan mjesec u idućoj godini. Prema tome, dan sv. Lucije predstavlja mjesec siječanj u idućoj godini. Dan poslije tumači vrijeme za veljaču, idući za ožujak i tako redom sve do Badnjaka koji podrazumijeva  mjesec prosinac. Vrijeme prije podneva označavalo je prvu polovicu, a poslije podneva drugu polovicu mjeseca.

Narod je dugogodišnjim promatranjem zbivanja oko sebe primijetio da su dani poslije Lucije sve kraći. To je popratio slijedećom uzrečicom:

Od Lucije so dani dokši tak kak more pevec nazrit skočiti