Za božićno vrijeme karakteristično je blagoslivljanje naših domova. Svećenik ide s križicom od kuće do kuće, dijeli blagoslov i čestita Božić. Taj se ophod oduvijek obavljao od Štefajna pa do blagdana Sveta tri kralja. Župnik je u crkvi unaprijed obznanio redoslijed obilaska kuća tako da su ljudi bili spremni. Prije je svećenik zalazio u svaku kuću, a danas se dočekuje na ulici ili mu se ostave otvorena dvorišna vrata kao znak dobrodošlice. U njegovoj pratnji išli su zvonar, koji je nosio svetilnico (posudu s posvećenom vodom), te jedan ili dva ministranta sa zvonom. Na zvuk zvona svi bi na ulasku u dvorište uglas zapjevali Na tom mladom letu! i ušli u kuću. Uslijedila je župnikova blagoslovna molitva zazivom Mir u kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj, zatim blagoslov posvećenom vodom i božićna čestitka. U ruci je nosio raspelo koje je prvi poljubio kućedomaćin, a potom redom i ostali. Istovremeno je zvonar na gornjem dijelu sobnih vrata ili na nadvratniku kredom ispisao brojke nove godine i inicijale, na primjer: 19 G+M+B 13. Velika slova predstavljaju imena triju kraljeva, Gašpara, Melkiora i Baltazara. U 17. stoljeću, točnije 1659. godine, bio je običaj da župnik kod svake kuće dobije jedan denar, kruh, sušenu svinjsku nogu i povjesmo lana, ili 4 denara bez davanja u naravi. U pratnji mu je tada bio učitelj kojem je davao trećinu prikupljenih darova. Godine 1733. župnik je dobivao jedan groš, a učitelj suho meso ili dva denara. Župljani u današnje vrijeme župnika i njegovu pratnju darivaju novcem, već prema mogućnosti, dok župnik dariva djecu s kipici (svetim sličicama). Ministrantima je dobiveni novac „plaća“ za ministriranje kod misa tijekom protekle godine, a zvonarima naknada za zvonjavu. Zvonar više ne nosi kredu i ne piše, već ukućanima ostavlja naljepnicu sa svetačkim motivom.