Nakon rušenja bivše župne crkve prišlo se kopanju temelja. Tada se uvidjelo zašto je staroj crkvi prijetilo urušavanje. Teren na kojem je crkva počivala bio je močvaran. Da bi se na takvom zemljištu moglo prići bilo kakvoj gradnji bilo je potrebno u tlo nabiti šipove ili pilote, zašiljene hrastove i topolove stupove dugačke oko tri metra i do metra široke na gornjem dijelu. Između njih polagani su snopovi šiblja te nasipani pijeskom ili zemljom. Tek tada se mogli prići gradnji. Postojanost takvog terena narušena je melioracijskim radovima na isušivanju okolnih močvara koji su započeli 1820. godine. Kasnije su postojeći vodotoci produbljivani i proširivani a iskapali su se i novi kanali. Nivo podzemnih voda polako je opadao a uslijed toga došlo je do truljenja šipova, slijeganja zemlje i popuštanja temelja crkve. Iskop temelja, koji je počeo 3. rujna,bio je mukotrpan posao jer je bilo teško kopati na takvome terenu.Slijedilo je betoniranje jedan metar debele temeljne ploče ispod cijele crkve sa pet betonskih sidara pet metara dubokih. Zidanje je započelo 6. listopada a prve cigle položio je kapelan Jakov Novosel.