Blagdan Svetog Florijana (Furjan, Furjanovo) danas ponajviše slave vatrogasci, čiji je i zaštitnik. Stoga se njegovi kipovi nalaze u mnogim crkvama, a nerijetko i na kućama ili po gradskim trgovima. Još se i danas zna naći pokoja stara kuća s njegovim kipom u maloj niši na zabatu kuće. Ovome svecu kršćani se mole za pomoć protiv pogibelji ognja, poplave i drugih nepogoda. U Đurđevcu je sv. Florijan bio i zaštitnik Prve obrtničke zadruge, pa je njegov lik resio vatrogasnu i obrtničku svečanu zastavu. Domovina Svetog Florijana je Austrija, gdje se rodio u mjestu Zeiselmaur nedaleko Beča, u tadašnjoj rimskoj provinciji Noricum. U vrijeme Rimskog cara Dioklecijana Florijan je već bio umirovljeni rimski časnik, koji je istovremeno obnašao dužnost visokog državnog činovnika u gradu Cetiun (danas St.Polten). Akvilin, carski namjesnik poznat po progonu kršćana, dao ga je uhititi jer je hrabro ispovijedao svoju kršćansku vjeru. Okrivljen je što je kršćanin, što je posjećivao i bodrio na ustrajnosti u vjeri tamošnje kršćane koji su bili zatvoreni. Najposlije je odbio odreći se svoje vjere, pa ga je Akvilin dao bičevati i mučiti željeznim kliještima. Na kraju je sa zavezanim kamenom o vratu bačen s mosta u rijeku Enns. Stoga je njegovo štovanje rašireno po Austriji, Bavarskoj,  a zatim i po našim krajevima.

Podravci ga se spominju u vezi radova u polju i vrtu. Običavali su reći da kaj se na Furjana sadi da se osuši. Zato taj dan nisu obavljali sjetvu. Suprotno tome, vugorki se baš sade vu furjanskom tjenu.