Viša pučka škola u Đurđevcu osnovana je 1914. godine zaslugom Petra Mayera, odvjetnika, općinskog načelnika i saborskog zastupnika. Osnivanju je prethodila sjednica općinskoga vijeća od 25. siječnja 1913. godine na kojoj je donesen zaključak da se zamoli vlada za osnivanje više građanske škole, a da je istovremeno općina spremna sagraditi potrebne školske prostorije i plaćati učitelje. Međutim, prilikom dostave zaključka vladi, županijska oblast je navela da sumnja u gradnju škole jer općina još nije podigla ni zgradu Niže građanske škole.

Stoga je Mayer intervenirao kod dr. Stjepana Tropscha, odjelnog predstojnika za bogoštovlje i nastavu i ishodio odobrenje. Nastava je započela u prostorijama župnoga dvora jer se školska zgrada još gradila. Dovršena je tek za početak školske godine 1916/17. Zgrada postoji i danas, a smještena je uz Dom zdravlja. Za potrebe škole kupljena je 1913. godine parcela gospođe Lajer s postojećom kućom u čijem je dvorištu izgrađena školska zgrada, a kuća je poslužila kao ravnateljev stan. Zgradu je gradio građevinski poduzetnik Italiko Fantoni iz Đurđevca a na samoj gradnji radili su crnogorski ratni zarobljenici. Gradnju škole financijski i materijalno pomogli su brojni ugledni Đurđevčani, pa i neka dionička društva.

Prve školske godine upisana su 52 učenika, 32 muška i 20 ženskih. Najviše je bilo djece obrtnika i činovnika (32), a samo trinaestero iz seljačkih obitelji, 39 ih je bilo iz Đurđevca a 13 iz okolnih sela (Kalinovec, Sesvete, Čepelovec, Pitomača, Delovi). Nastavni program činilo je 11 predmeta: vjeronauk, hrvatski jezik, njemački, zemljopis, matematika, mjerstvo i mjerstveno risanje, odnosno geometrija, prirodopis, krasopis, ženski ručni rad, gimnastika i pjevanje.

U šestom razredu još se učila povijest i prostorno risanje. Prvi ravnatelj škole postao je Ante Bursić, dotadašnji učitelj viših pučkih škola u Đakovu. Bursić je predavao hrvatski, matematiku, zemljopis, krasopis, pjevanje i držao gimnastiku. Ujedno je bio i prvi predsjednik pjevačkoga društva Petar Preradović, nakon njegova obnavljanja (1925.), i član upravnog odbora Nabavljačke zadruge državnih službenika (1921.) u Đurđevcu. Stariji Đurđevčani pamte ga kao sladokusca – volio je štrukle. Kažu: Kaj je Bursiču bilo tiganjo štruklov pojesti!.