Za vrijeme ustaške vlasti tijekom ljeta 1944. godine u Podravini je boravila Crna legija predvođena Rafaelom Bobanom, koja je počinila brojna zlodjela i ubojstva, pa tako i u Đurđevcu. Prema zapisu o mjesnim ratnim zbivanjima zabilježeno je 15 ubojstava koja su počinili pripadnici Crne legije. Prva ubojstva četvorice Đurđevčana dogodila su se 4. srpnja 1944. godine. Dva dana prije uhitili su ih pod optužbom da su kao komunisti surađivali s partizanima i djelovali u strukturama njihove vlasti. To su bili Herbert Kukec (1916.), šef električne centrale u Braunovu paromlinu, Josip Berta, Ignac Živko (rođ. 1907.) i Zlatko Mihalic (rođ.1923.).

Nakon uhićenja pretukli su ih pripadnici ustaških vlasti u Đurđevcu; Branko Fantoni (1916. – 1946.), logornik ustaške mladeži za kotar Đurđevac, i Stjepan Šante (1907. – 1945.), ustaški logornik. Potom su ih legionari odveli na groblje i ubili. Kukec je optužen da je sakrio, odnosno nije htio odati gdje se nalazi mlinsko remenje za pogon paromlina. Živkovu i Mihalicevu smrt zabilježio je župnik Jakov Novosel, te je naveo da su strijeljani po odluci vojnog suda. Potom je 8. srpnja ubijen Đurđevčan Josip Lenardić (rođ. 1898.), a 25. srpnja još devetorica neimenovanih, među kojim se nalazio komunist Šimun Pandur, odbornik Kotarskoga narodno-oslobodilačkog odbora. Posljednja je ubijena Josipa Radošević (1883.), bivša poštarica u Đurđevcu. Toga dana, 22. rujna iste godine, prethodno je silovana i zaklana na cesti između Đurđevca i Čepelovca.