Već u prvim desetljećima 16. stoljeća na granicama ugroženih habsburških zemalja pojavili su se Vlasi kao bjegunci s osmanskog teritorija. Povijesni izvori nazivaju ih različitim imenima: uskoci, pribegi, Rašani, Vlasi, Srbi. Naselje Plavšinec je, kao i ostala okolna pravoslavna sela na sjevernim obroncima Bilogore, nastalo na posjedima zagrebačkih biskupa koji sredinom 16. stoljeća više nisu imali jurisdikciju na svome imanju. Zato su koprivnički kapetani nesmetano na njihov posjed naseljavali Vlahe koji su služili za obranu od Osmanlija. Ne zna se točna godina nastanka sela, a jedan izvor navodi da je ime dobilo po vlaškom vojvodi Plavši Margetiću, premda se njegovo ime u nekim izvorima navodi kao Plavec. Drugi pak izvor govori da je 1542. godine iz Kranjske i Žumberka uzeto u krajišku službu oko 400 Vlaha pod zapovjedništvom 12 vojvoda, koji su naseljeni na prostoru između Koprivnice, Križevaca i Ivanića u nekoliko navrata sve do kraja 16. stoljeća. Među njihovim vojvodama i četovođama spominju se u Plavšincu prezimenom Vučković, Vukmirić i Milaković. Ubrzo nakon njihova dolaska pristigli su i pravoslavni popovi koji su osnivali parohije. Početkom 17. stoljeća jedan popis navodi da je parohiji Plavšinec pripadalo 135 vlaških domova. Pravoslavna crkva u Plavšincu spominje se u kanonskoj vizitaciji 1733. godine. Riječ je o drvenoj crkvi sv. Lazara s ikonostasom od 28 ikona. Zidana crkva podignuta je 1785., a današnji izgled dobila je proširenjem 1848. godine. U unutrašnjosti crkve čuva se ikonostas iz 1895., kojeg je izradio slikar Špiro Bocarić, te dvije ikone iz 1750. godine, autora Joakima Markovića iz Severina.

Izvori: PETRIĆ, Hrvoje. Pogranična društva i okoliš. Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću, Samobor / Zagreb, 2012.; JALŠIĆ ERNEČIĆ, Draženka. Sakralni spomenici Novigrada Podravskog, Općina Novigrad Podravski. Izabrane teme, Novigrad Podravski, 2001.; MADJER, Blaž. Časti i dobru zavičaja, pretisak, Koprivnica, 1992.