Ana Bogat, jednostavna i skromna seljačka žena, koja se bavila pisanjem poezije, rođena je u Molvama 26. srpnja 1932. godine. Pisala je samozatajno a s radovima je izašla na svjetlo dana na poticaj Božice Jelušić, tada mlade novodošle učiteljice u molvarskoj školi. Ona ju je potaknula na pisanje i pomogla joj kod objavljivanja svojih pjesama u Glasu Podravine i Podravskoj grudi. Potom se javljala u Podravskim zvonicima, a nekoliko pjesama objavila je i u Zajedničaru, glasilu Hrvatske bratske zajednice (Pittsburgh). Podjednako je pisala na kajkavštini i štokavštini. Izdala je dvije poetske zbirke, Podravsko sonce (1999.) i Sunce na zalazu (2002.), te dječju slikovnicu Iskrice bake Ane (2003.). Uspješno se bavila i poučavala mlade naraštaje tradicijskom ukrašavanju pisanica. Umrla je u studenom 2018. godine.

Majkičine roke

Od sonca zežgane
od vetra spucane
od dela nažuljane
od boli sfrkane.
Za se nas delale
i prele i tkale
sem miloščo dale
nigdar miruvale.
Se nas prigrinjale
dok so žive bile.
Nigdar zabljene majkičine roke mile.