Poznati hrvatski arhitekt Aleksandar Freudenreich, uveo je u hrvatsku arhitekturu 20. stoljeća  novi tip društvenih objekata nazvanih Hrvatski dom. Takvi su domovi, s popratnim prostorijama i velikom salom za održavanje raznih priredaba, trebali biti utočište svih mjesnih društava i udruga. Freudenreich je od 1919. pa do ratnih godina napravio podosta nacrta takvih domova, od kojih je dvadesetak njih sagrađeno diljem Hrvatske. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske takvi su domovi preimenovani u Prosvjetna ognjišta, a nakon 1945. godine u Domove kulture. Ideja o gradnji pala je na plodno tlo i u Đurđevcu, a pokretač gradnje bila je mjesna organizacija Saveza hrvatskih obrtnika. Namjeravalo se u prizemlju zgrade smjestiti veliku dvoranu s pozornicom, koja bi bila ujedno i sokolska vježbaonica.

U zgradi je trebala biti smještena knjižnica, vatrogasno spremište i restoran, te stan za kućepazitelja. Inicijativni odbor sastao se 15. siječnja 1925. godine, u koji su bili uključeni predstavnici sviju društava. Tijekom godina došla je do izražaja nesloga i razne nesuglasice među društvima, ponajviše oko lokacije na kojoj bi se gradilo. Općinsko je vijeće predložilo da župa ustupi ili proda svoje zemljište za gradnju, ali je crkvena vlast uvjetovala da se u odbor uključe i katolička društva i prosvjetno društvo Zrinjski, koje odbor iz nekog razloga nije pozvao. Odbor je uputio raznim vlastima i institucijama nekoliko molba za novčanu pomoć, ali je ona izostala. Unatoč tome prikupila se određena svota novca za gradnju. Na kraju su 1943. godine zaslugom Vladimira Sabolića, Velikog župana, po Freundenreichovom nacrtu podignuti temelji doma na zemljištu bivšeg školskog cjepiljnjaka. Međutim, zbog ratnog stanja gradnja je obustavljena i Dom nikad nije sagrađen. Na istim je temeljima nakon rata podignuta zgrada Zanatskog doma.