Koliko god đurđevečka Podravina obiluje pijeskom, toliko su brojni i njezini umjetnički stvaratelji; slikari, pisci, kipari, keramičari, fotografi… Jedan je od njih i Đuro Zvonar iz Šemovaca, kojem kiparstvo nije bilo životni poziv, ali je svojim radovima zauzima istaknuto mjesto među  kiparima. Zvonar je rođen 10. travnja 1950. godine. Počel je čeplati i rezbariti još od školskih dana, te je brzo pokazao svoju darovitost u oblikovanju drveta. Već kao šesnaestogodišnjak prvi put je izlagao svoje radove na skupnoj izložbi u Bjelovaru 1966. godine, i to kao najmlađi izlagač među uglednim umjetnicima; Lackovićem, Generalićem, Turkovićem i drugima. Zvonar je bio sklon naivnom izražaju a obilježavale ga zaglađene površine likova.

Tematski je bio vezan uz život na selu, ljude, životinje i sakralnu tematiku. Vremenom je od malih kipova stigao i do samostojećih masivnih, uz vidni pomak u izražaju i izboru motiva. Pomalo je napuštao naivni izraz i nije se zadovoljavao klasičnom postavom, pa je kipario razne likove prožete simbolikom. Njegove radove prepoznajemo i često srećemo u javnim prostorima, na otvorenom i u sakralnim objektima. Svoje radove izlagao je na desetak samostalnih i oko stotinjak skupnih izložba. U katalogu jedne njegove izložbe piše: …nenamjetljiv, svoj umjetnički opus bazira na slobodi izražavanja bez utjecaja, ostavljajući uz njega epitet originalnosti, samosvojnosti likovnog govora. Zvonar je umro 31. ožujka 2023. godine.