Putra je šibom opletena staklena boca zapremine od dvije i više litara. U manjim su se putrama držali vino i voda, a u velikima rakija. Seljački je puk v menše putraj težakima nosio vodu i vino na polje da ne budu žedni. Putre su odlagali u debelu hladovinu kakvog hrasta živičnaka ili debele vrbe, ili pak unutar visokog raslinja u koje nije moglo doprijeti sunce. Čepili su ih z gobenem čepom ili s komadom kocena omotanim kakvom krpicom ili rogozom. F putraj veće zapremine čuvala se rakija koja je služila za piće i kao lijek ljudima i životinjama.

Takve putre držale su se na tavanu, f komore, u žitu, ili na kojem drugom hladovitom mjestu unutar kuće, a gazdarice su ih često znale držati na skrovitom mjestu da „obiteljskim vinskim mušicama“ ne bi bile nadohvat ruke. Međutim, iskusne „mušice“ uvijek su pronalazile načina da ih pronađu služeći se alkoholnom intuicijom, maštovitošću, dovitljivošću i istreniranim i prirođenim njuhom za rakijske pare. Opletanjem boca bavili su se pletači koji su od šibe pleli razne predmete. Manje putre imale su dršku za nošenje, pa su se mogle nositi u ruci ili obješene na vilama prilikom pješačenja u polje. Goričari su nerijetko u njima nosili vino kući iz klijeti. Držali su ih u kolima u sijenu ili obešene na vupore da budu nadohvat ruke. U takvim prilikama znale su i prazne stići kući jer je putem vladala velika žeđ. Velike putre obično su imale dvije drške i pleteni poklopac na grlu, a pojedine su mogle biti smješten i u posebnoj košari. Neopletena boca držala se pak u košari ispunjenoj sijenom ili slamom.