Ispiranjem zlata na rijeci Dravi ponajviše su se bavili Međimurci, ali ni Podravcima našega kraja taj posao nije bio sasvim nepoznat. Zlatarilo se od Donjeg Vidovca pa sve do Sesveta i Pitomače. Središte zlatara bio je Donji Vidovec u kojem je bilo toliko zlatara da su se udružili u zaseban zlatarski ceh. Ljudima to nije bilo osnovno zanimanje, nego dopunski rad. Ispiralo se od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni, nakon viših vodostaja rijeke i poplava, jer je voda tada otkrila nove nanose. Ispiralo se na sprudu do kojeg bi došli čamcem. Ispirači radili su u paru. Kao alat služila je lopata gledanjka,veća i manja deska za ispiranje, i žajtar, limena posuda na dugačkom držalu za polijevanje vodom. Bio je to vrlo težak posao jer su zlatari dnevno prebacali i isprali do 20 kubika šljunka. Ako je bilo sreće, prosječna berba iznosila je 2-3 grama zlatnih zrnaca. Tomo Jalžabetić naveo je o zlatarima u svome rukopisu iz 1898. godine slijedeće: …imali so naregano desko z jenem krajom gore i z drugem dole pak so ondar z vodom peska polevali  i zlato zebirali. Mislim da se nišče neje s tem obogatel.