Riječ berek došla je iz mađarskog jezika, a predstavlja močvaru, odnosno područje (livade, šume) koje su većim dijelom godine pod vodom. Njegove su kajkavske istoznačnice limbuš i mekiš. Berek je danas vrlo često ime lokalnih toponima širom Podravine i Međimurja, a isto tako često ga nalazimo i na raznim kartama iz druge polovice 18. stoljeća. Tako su tri šumska revira zadržala to ime do današnjih dana: Jasenovečki, Preložnički i Sušinski berek. Berek kao toponim zauzima vrlo važno mjesto u povijesti Đurđevca. Njegovo ime nosi obližnja šuma s livadama, te jedna ulica. Današnju šumu i livade, kao i prijašnju šumu (joha, jasen, hrast) omeđuju naselje Peski, konaki Severovci i Grkine, kanal Bistra, te cesta koja vodi za Ferdinandovac. U Bereku su Đurđevčani napasali svoju stoku, jer im je to bilo najbliže takvo područje. Tako su pojedine kućne zadruge tamo držale svoje krčevine na povišenim šumskim gredama, koje su pretvorile u ispašna mjesta. Zvali su ih gredice, na primjer; Jegedušev breg, Čistina, Lovrekiš, Kropa (okrugla greda), Repašička, Barusin, Vasiš, Pod jaseni, Jurijev breg / kot, Benkov kot, Mesarske gredice, Visoka greda, Bukove gredice, Mala i Velika Matičkovica, Pezdurka, Male i Velike preložnice, Ercklada, mali i Veliki zdenčeci, Kolarova greda, Đurkova gredica, Klenova gredica… Do Bereka se stizalo poljskim putom koji je danas nastanjen i predstavlja Međašnu ulicu, premda je Đurđevčani uglavnom nazivaju Berekom. Put prolazi pješčanim terenom, a dijelom i kroz borovu šumu. Prije je berečka šuma sezala bliže naselju, pa su se ljudi čudili kako su pojedine obitelji mogle u šumi podići kuće. Zapravo, To su bila spomenuta ispašna mjesta. Prve kuće podignute su vjerojatno prije Drugoga svjetskog rata, a intenzivnije naseljavanje provodi se od 1950-ih. Na primjer, 1955. godine uz put je bilo podignuto samo osam obiteljskih kuća. Sada je naseljena skoro cijela trasa nekadašnjeg puta, sve do šume.