U pridjevskoj se promjeni razlikuju nastavci nepalatalnih i palatalnih osnova m. i s. roda (šalen – šalnoga, šaran – šaranoga, vroč – vročega …). U N. jd. m. roda dva su moguća pridjevska oblika, jedan s nastavkom –o a drugi s nastavkom –i, uglavnom kao i u hrvatskom književnom jeziku, samo kod opisnih pridjeva. Međutim, velik je broj zabilježenih primjera kada se prema distribuciji rabi ili samo kraći ili samo dulji oblik, koje uvjetno možemo nazvati neodređenim i određenim. Kraći se, neodređeni oblik redovito pojavljuje kao dio imenskog predikata (ov e lep, jeden e visok, a jeden nizek, kuštrav e kak birka…). Duži se određeni oblik redovito pojavljuje u atributnoj službi (zgledi kak osmođeni kocen, te lepi dečko, opresni kolač, mesečlivi kojn…). Redovito i kada prethodi pokazna zamjenica imamo određeni oblik (ov lepi je došel, a on grdi ne…). I u drugim se oblicima svih triju rodova također u velikoj mjeri razlikuje uporaba tih dvaju likova, ali je u tom slučaju razlika vidljiva samo po naglasku. Neodređeni je oblik kao dio predikata (Flance si rasađam, fajn so veliki, Sneja im e fajn bila trcasta, Strašna so ta deca, neli!?…) a određeni oblik u atributnoj službi (Itila sem te nesrečne cipele, Strašne muke trpi, Denem i stajnenoga mleka malko…).