Kad je riječ o vulgarizmima (vulgarnim riječima) u našem kajkavskom govoru, naravno da se ne misli na današnje, već na one koji su se nekad rabili, a koje možemo smatrati tek sinonimima današnjih vulgarizama. Oni ne zvuče vulgarno, jer u principu imaju sasvim drugo značenje. Njih je veoma malo bilo i uglavnom se odnose na spolni odnos i spolne organe čovjeka, pa i životinja. O toj temi nekad se nije mnogo govorilo, osim u užem muškom društvu, vrlo rijetko pred ženama, a pogotovo ne pred djecom. Za spolno općiti reklo se venodijati, a to je ujedno i glagol za neodređenu radnju, pa se mogao upotrebljavati u raznim okolnostima tako da djeca nisu shvatila o kojoj je radnji riječ. U tom smislu izgovarale su se i riječi trajbati (se), puraniti (se), futucati (se), peštrati (se). U slučaju kad su vidjeli, znali ili zatekli kojeg muškarca u obljubi, govorilo se da je oprčil, zajašil, objašil dotičnu žensku osobu, ili da su oboje hopsali ili jašili / plazali jeden po drugom. Muško spolovilo nazivali su: čučuran, ftič, fuštrak, kos, palasak, puran, resa, trdak, posek (uglavnom u bika), a ženski spolni organ fučkalka, purica, žabica i njima slične sinonime. Zajedničkim imenom zvali su ih meštrija i sprava. Veoma česti vulgarizam bila je stražnjica, odnosno rit (augm. ritača, ritnica, ritešnica, dem. ritička), prdela, prda (dem. prdelica; augm. prdača), starka i pišek (u djece), a također i vulgarizam drek (izmet). U frazemima (uzrečicama, poslovicama…) oba zauzimaju vidno mjesto, a i danas se često upotrebljavaju. Reći komu da je rit, ritnica, i slično, značilo je okarakterizirati ga u negativnom smislu, to jest da ima debelu stražnjicu, da je bezobrazan, besraman, prljav, i slično. Drek je osim svoga osnovnog značenja predstavljao i bezvrijednu stvar i pojam.

Opširnije u: MIHOLEK, Vladimir: Psovke, vulgarizmi i riječi rugalice đurđevečkoga kajkavskoga govora, Podravski zbornik 46/2020., Koprivnica, 2020., 149-161