Đurđevečki govor obiluje posuđenicama iz različitih jezika s čijim su govornicima Đurđevčani dolazili u doticaj tijekom proteklih stoljeća. Najbrojniji su germanizmi, odnosno posuđenice iz njemačkog jezika. To je razumljivo jer je Đurđevec nekoliko stoljeća bio u sastavu Vojne krajine gdje je zapovjedni jezik, ali i jezik u školama bio njemački. Uz germanizme u đurđevečkom govoru prepoznajemo brojne hungarizme – posuđenice iz mađarskog jezika, a uz to spominjemo još turcizme i talijanizme kojih je relativno malo.

Prisutnost hungarizama u đurđevečkom govoru također možemo relativno jednostavno objasniti. Naime, stoljetne veze Hrvatske i Ugarske rezultirale su utjecajima na govor i na sastav stanovništva. S obzirom da đurđevečki dio Podravine možemo smatrati pograničnim hrvatskim krajem prema mađarskom govornom području za očekivati je da je došlo do posuđivanja (a često i prilagodbe) riječi iz mađarskog jezika koje su ugrađene u đurđevečki govor. Riječ je uglavnom o imenicama i glagolima, a ovo su samo neke od takvih riječi (u zagradi su objašnjenja): bača (stariji muškarac), batriti (ohrabrivati), berek (močvarno tlo), beteg (bolest), cipov (bjeli kruh), fela (vrsta), gudura (jama, ponor), japa (otac), jegede (violina), ketuš (suradnik kada se nešto radi u dvoje), kormaniti (upravljati), marva (stoka), oblok (prozor), pajdaš (prijatelj), pustara (neplodno tlo), šajtov (vrsta sira) i druge.

Pri posuđivanju riječi iz mađarskog jezika važnu ulogu je zasigurno imala rijeka Drava kao mjesto povezivanja i razdvajanja stanovništva s desne i lijeve obale. Ona je svakako bila kontaktno mjesto između govornika mađarskog jezika (s lijeve obale) i govornika hrvatskog jezika, odnosno žitelja Vojne krajine (s desne obale). Pritom treba istaknuti ulogu mjesta na kojima su bili uređeni prijelazi preko rijeke kao što je to bilo u naselju Brod koje je postojalo na samoj desnoj dravskoj obali do 1844. godine kada je stanovništvo preselilo u Ferdinandovec. Povijesni izvori svjedoče o miješanju žitelja s obje obale u tome naselju u čemu su prednjačili obrtnici (primjerice mlinari), najamni radnici (sluge, ovčari) koji su obitavali na konakima, a ne treba zanemariti stoljetnu praksu naukovanja hrvatskih šegrta u Ugarskoj, kao niti ženidbene veze. Utjecali takvih kretanja vidljivi su fondu prezimena u mnogim podravskim naseljima, a ovo su samo neka od prezimena mađarskog podrijetla: Cikoš, Ferenčaba, Hatadi, Kečkeš, Janči, Seleš, Čikvar, Kičinbači, Sabol, Kapustić, Boroš, Segen, Đud, Hađarijuš, Ištvanić, Đerđi, Lovašen, Salaj, Tot, Morgoš, Nađ, Kopas i druga.

Izvori:

Cik, Nikola. Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća. Đurđevec: Meridijani, 2016.; Fancev, Franjo. “Beiträge zur serbokroatischen Dialektologie. Der kaj-Dialekt von Virje, mit Berücksichtigung der Dialekte Podravina’s (Koprivnica – Pitomača)”. Archiv für slavische Philologie XXIX, 305-390, ur. Vatroslav Jagić. Berlin, 1907.; Feletar, Dragutin. Podravina: općine Đurđavac, Koprivnica i Ludbreg u prošlosti i sadašnjosti; knjiga 1 povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine, drugo izdanje. Koprivnica, 1989.; Maresić, Jela, Vladimir Miholek. Opis i rječnik đurđevečkoga govora. Đurđevac: Gradska knjižnica, 2011.; Petrić, Hrvoje. Pogranična društva i okoliš: Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću. Koprivnica: Meridijani i Društvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju, 2012.; Piškorec, Velimir. Georgiana: rasprave i ogledi o đurđevečkom govoru i hrvatskokajkavskoj književnosti. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta, FF press, 2005.; Piškorec, Velimir. Germanizmi u govorima đurđevečke Podravine. Zagreb: FF press, 2005.; Topolčić, Ivana. Hungarizmi u govoru Đurđevca, diplomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2009.