Direktori su direktno rodni hibridi američke vinove loze. Zapravo, oni nisu sorte jer su necijepljeni. Direktor daje rod na jednogodišnjoj lozi, za razliku od cijepova koji rode na višegodišnjoj. Stoga su se orezivali na reznike, a ne na lucnjeve. Dakle, riječ je o direktorom rodu, pa je zato i nazvan direktorom. Oko njih nema puno posla u trsju jer su otporni na sve bolesti vinove loze, dobro podnose niske temperature i mogu se uzgajati u različitim klimatskim uvjetima. Prednost ime je što ne zahtijevaju prskanje i kemijska zaštitna sredstva. U krajnjem slučaju, mogla su se obaviti dva tri prskanja modrom galicom samo da se spriječi osipanje bobica, što je otežavalo berbu. Bile su to slijedeće loze: ezmelan, kunigham, jaquez i jorg madera. Kasnije su zasigurno pristigle i nama poznatije: noah, isabella, othelo, elvira, clinton i delaware. Naš ih puk razlikuje kao beli, crni i rumeni direktor, a isabellu nazivaju beloliza. Direktori su prispjeli u naš kraj krajem 1880-ih radi obnove hrvatskih vinograda poharanih uslijed napada filoksere (trsna uš) i peronospore. Vlast je tada za njihov uzgoj osnovala loznjak na Đurđevečkim peskima, najveći takve vrste u Hrvatskoj. U početku je iz Francuske pristiglo 50.000 komada ključića. Direktori izabrani su samo zbog toga što su bili otporni na trsnu uš koja je napadala korijen, a pijesak je kao tlo određen zato jer trsna uš u njem teško opstaje. Direktori su prilikom cijepljenja služili kao podloga plemenitoj lozi. Međutim, domaći je puk vrlo brzo uočio „prednosti“ direktora pred plemenitom lozom, pa se veoma brzo raširio cijelim područjem sjeverozapadne Hrvatske. Čovjek je u njem vidio samo dvije loše strane: osipanje bobica prilikom berbe i veliku bujnost loze. Loza je imala brz porast, pri čemu je pokazivala svoje divlje porijeklo. Uzgajali su ga na kolju pa se zbog nepravovremenog vezanja i prikraćivanja loza toliko razrasla da se nije moglo ući u trsje prepleteno dugačkom lozom i viticama. Odatle i uzrečica: Gorice so vušle!. Direktori prevladavali su u našem sortimentu tijekom čitavoga 20. stoljeća. Dana su svedeni na pojedinačne trsove uz klijeti i na brajdama jer daju lijepu hladovinu i pokoji mirišljavi grozd.