Od starijih sorta voća svakako treba istaknuti tepko ruško. Zasigurno je možemo smatrati najstarijom, jer se kod nas rasprostranila za vrijeme Vojne krajine, odnosno za vladavine austrijske carice Marije Terezije (1717. – 1780.), koja je naredila da svaka kuća mora posaditi barem jedno stablo tepke. Ova sorta spada u skupinu krušaka moštenki. Nažalost, danas polako izumire. Uglavnom se upotrebljava za rakiju, koja je nekad, a i danas, vrlo cijenjena, čak i više nego šljivovica. Jede se zrela, a dobra je i za sušenje. Nareže se na polutke i suši na deske v rolu, li na tjemenu zidane peći. Od nje se pravio i kompot. Osim u dvorištima i vrtovima nalazimo je i u vinogradima. Ta su stabla veoma stara jer tepka može doživjeti i 150 godina. Plodovi tepke su jajolikog oblika, poput sitnije jabuke. Maslinastozelene je boje i trpka, a kad dozori omekša i posmeđi, pa izgleda kao gnjila. Stablo je posve visoko, rastresite krošnje. Odumiranjem stabala, pojedina su iskorištena kao drvo, a stolari mogu potvrditi njegovu kakvoću i prepoznatljivu crvenkastu strukturu sa šarama. Stoga je vrlo pogodno za izradu skupog namještaja.